Ponegdje dobro, a ponegdje jako kilavo

Mješavina svega i svačega može često izroditi neki novi podžanr koji oduševi na prvu. Ono što radi Jamie Woon ipak može samo djelomično zadovoljiti masu konačnih konzumenata.

Jamiejev otac je s dalekog istoka, majka mu je iz Škotske, a on je rođen i odrastao u Engleskoj. Ovakva zanimljiva kombinacija porijekla prenijela se i na njegovu muziku jer je uspio ispremiješati dubstep, soul, r’n’b, pop i elektroniku u niz vrlo impresivnih tema koje su pokvarene prečestom mirnoćom i predvidljivošću.Već kada se čuje najavni singl “Night Air” potpuno je jasno zašto je on napravio dosad najveći posao u promociji debi albuma “Mirrorwriting“. To je čisti hitoidni zgoditak koji malo vuče na souliziranu r’n’b verziju Hercules and Love Affair. Tim se tempom Jamie pokušava dodvoriti publici i na ostatku albuma, ali ipak malo šteka.

“Street” je već nešto manje dojmljiv broj, “Lady Luck” najviše se približava tipičnom r’n’b-u, među najzanimljivije na albumu ubraja se vrlo dinamična i ritmična “Middle“, dok ostatak albuma prolazi u podosta očekivanim tonovima s kojima nas je autor upoznao kroz nekoliko uvodnih stvari “Mirrorwritinga”.

U konačnici možemo reći da je Jamie Woon mješavina Jamesa Blakea i Justina Timberlakea, pa tko voli, nek’ izvoli. Koliko god ostali žanrovi utječu na stvaralaštvo Woona, toliko pop dionice ipak dominiraju čime je album dobio nešto bolju prohodnost od Blakeovog, ali mu nedostaje malo eksperimentalne imaginacije koja bi album učinila posebnijim, a time i boljim.

Sigurnim koračanjem prvenstveno u pop dijelovima r’n’b-a i soula uz blagu dozu elektroničkih podloga, Jamie je napravio jedan solidan album i ništa više od toga. “Mirrorwriting” je eventualna baza za buduća izdanja, ali ako marketing ne napravi svoj posao ili ako Jamie ne eksplodira sljedećim izdanjem, mislim da ćemo se od ovog autora vrlo brzo oprostiti jer sličnih ima i više nego previše.

Ovogodišnji BBC Sound of 2011 ponovno je izabrao niz prosječnih izvođača za nove potencijalne zvijezde jer Jessie J, James Blake, Jamie Woon i Clare Maguire tek su manje uspješne kopije sadašnjih najvećih zvijezda, dok jedino indie rockeri The Vaccines imaju nekakvu pravu šansu, iako i njima originalnost nije jača strana.