Beautiful Voices Vol. 3
Izdavač: Nuclear Blast / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Sjećam se vremena kada su se cure iz Girlschoola, pa Lee Aaron, Joan Jett, Doro s Warlock i još neke (da ne spominjem Suzi Quatro iz sedamdesetih, koja je ipak imala (naj)više uspjeha) hrvale i uprezale sve snage da se pokušaju probiti na heavy metal i rock scenu. Ulagale su ogromnu volju i energiju ne bi li ušle u ‘odabrano’ društvo koje se smatralo strogo rezerviranim za muškarce.
Osim što su scenom suvereno vladali ‘muški’ bendovi, mislim čak da su takve predrasude bile glavni krivac što se veći broj mladih djevojaka tada nije odlučivao ozbiljnije krenuti u muzički obračun s ‘jačespolcima’. Jer, ‘hellou’, cura za mikrofon još kako tako, ali kada su oko nje još tri četiri s gitarama i bubnjevima, to je već bilo nešto što im se baš i ‘ne priliči’.
I, izuzev Doro, koja je izrasla u pravu metal kraljicu, pa ‘ajmo joj dodati i girlschoolovke, koje su dosta ‘gurali’ Motorhead, a imale su, ruku na srce, i kvalitetna ostvarenja, ostale su se izvođačice zadržale (kvalitativno) uglavnom na pokojem hitu i eventualno jednom do dva albuma. Uz ispriku ako sam neku nenamjerno izostavio.
Ipak je bilo puno zanimljivije, primamljivije, a u konačnici i unosnije, u osamdesetima ulagati u ljepuškaste Kim Wilde, Sammy Fox ili Sabrinu, snimane u pripijenim, tankim i skoro u pravilu mokrim majicama kako se polijevaju (ili ih polijevaju), ili k’o fol plivaju u bazenima.
Sa sladunjavim, i od same vode prozirnijim (uz dužno poštovanje nekima, poput baš Wildeice), pjesmicama s tematikom o traženim, željenim, nađenim ili pak izgubljenim ljubavima. Puno je bolje nego to isto raditi sa jednako lijepim, ali drukčije muzički orijentiranim curama, koje progovaraju, odnosno propjevavaju o realnijim životnim situacijama i događajima.
I još su k tome ‘neuredno’ obučene u ‘kožnjake’, traper i u čizme. I ‘normalno’ zakopčane. Ipak, predrasude su se polako počele rušiti, kvaliteta je opstajala, kvantiteta otpadala i zahvaljujući upornosti hard & heavy ‘pionirki’ stigla su nova vremena, koja su počela rušiti sve dotadašnje stereotipe.
Tako stižemo i do sredine devedesetih kada počinje prava ekspanzija formiranja metal (i rock) bendova s female vokalima. Nije prošlo mnogo i započela je njihova potpuna ravnopravnost i na spomenutim scenama. Osebujne, osjećajne, najčešće prirodno nadarene, uz to još i dodatno školovane vokalne solistice, mnoge od njih se vrlo često iz vokalnih promiču i u jednako vrijedne kreatorske veličine unutar svojih bendova.
A koliko su takvi bendovi doprinijeli proširivanju rock & metal horizonata i njegovoj općenitoj popularizaciji, mislim da ne treba uopće posebno govoriti. Samo se prisjetiti nekih od njih, kao što su Nightwish, Within Temptation, Lacuna Coil, Evanescence, Tristania, After Forever ili Theatre Of Tragedy.
Baš je njima, ‘prekrasnim glasovima’, posvećena treća u nizu Nuclear Blastovih kompilacija istog imena, koja bi se, da su na njoj još i recimo, Within Temptation i Evanescence, mogla komotno nazvati i “Best of Female Vocals Bands”. No i ovakvim će odabirom obožavatelji bendova s curama ispred mikrofona biti itekako zadovoljni.
Uz činjenicu da su na njoj ponajbolje pjesme tih bendova unazad par godina (nisu sve aktualne), podatak da su diskovi (pogotovo CD) kapacitativno skoro pa maksimalno popunjeni, dodatno će opravdati odluku o ulaganju u njih, koje, s obzirom na ono što nude, i nije pretjerano visoko ili veliko.
Uz to, malo je i istraživačko, jer se uz poznate i popularne bendove, među njima nalazi i nekoliko manje eksponiranih, ali također jednako kvalitetnih. Iz tog spektra preporučam recimo, Xandriu, Stream Of Passion, Epicu, Edenbridge, Delain ili Beautiful Sin.
Toliko sam toga nadrobio ovdje da se iskreno nadam da ste shvatili barem nešto od svega. Ako niste, krivica je na meni i mojem izražavanju, nikako na Vama i zato unaprijed primite ispriku. Ali, usprkos tome, svakako preslušajte i pregledajte ovu kompilaciju, jer na ima više toga za reći nego što sam to napravio ja.
