Poluuspješan povratak

Poljski deatheri Decapitated, već dobrano poznati široj metal sceni, objavili su peti studijski album nakon pet godina i izdanja “Organic Hallucinosis“. Taman kad su bili u najjačem zamahu, ‘dogodio’ im se, uz ostalo, i ugovor s Nuclear Blastom, snašla ih je tragedija koja je glavni razlog ovako duge pauze.

Krajem listopada 2006. bend je na bjeloruskoj granici doživio tešku prometnu nesreću, od čijih je posljedica nekoliko dana kasnije umro bubnjar Vitek, a pjevač Covan od težine ozljeda nije mogao nastaviti dalje. Gitarist Vogg nije želio odustati, pa je nakon sređivanja dojmova okupio novi tim i počeo s nastupima, a u konačnici i snimanjem albuma.

Kao što smo i navikli, kod Decapitateda se u tekstualnoj tematici bavimo mizantropijom i zlom, a s glazbene strane, bez obzira na temeljite promjene line-upa, nema bitnog odmaka u odnosu na prijašnje uratke. Radi se o kompleksnom death metalu s ‘razlomljenim’ ritmovima i gitarskim dionicama, te isto takvim bubnjanjem, a i vokali nisu donijeli ništa što ne bismo očekivali. Iako sam ga puno puta preslušao, ne mogu se oteti dojmu da na njemu ima i core ritmova i ‘nabijanja’ u tom stilu, i kako album sve više odmiče, tako taj ‘efekt’ ostavlja sve snažniji dojam.

Album se sastoji od osam pjesama, s time da je zadnja, “Silence“, instrumental, traju relativno puno, po pet-šest minuta, a naslovna pjesma “Carnival Is Forever” najduža je i ‘udarna’, iako traje skoro devet minuta. Uz nju, ona koja zasigurno odudara od ostalih i odlično otvara album je “The Knife“, a ostale pjesme su manje-više iste ili slične, no to ne znači da ljubitelji death metala neće naći neku koja će bolje upamtiti.

Bez obzira što mu je ovo vjerojatno najslabiji album, lijepo je čuti i vidjeti da je Decapitated nadvladao sve nedaće i vratio se na scenu. Ne jači nego ikada, jer teško da će dostići popularnost iz spomenutog perioda, no zadovoljstvo je opet biti uz njih i s njima.