Stone Sour
House Of Gold & Bones, Part 2
Datum izdanja: 08.04.2013.
Izdavač: Roadrunner Records / Dancing Bear
Žanr: Alternative, Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
S razmakom od šest mjeseci dobili smo drugi dio polovične priče koju su se Stone Sour pod imenom “House of Gold & Bones” usudili nazvati duplim albumom.
Budući da u ruci ne držim onu debelu dvostruku kutiju, niti sam sve
skupa dobio po prilagođenoj cijeni – možda sam mrvicu ljut na muzičku
mašineriju. No, to su zbilja tehnikalije, jer Stone Sour su zbilja
snimili konceptualni dvostruki album. I po temi, i po izgledu, i po
povezanosti, i po ideji, i po popratnim aktivnostima (skori izlazak
stripa, tematski koncerti s cijelim albumima, itd).
Corey Taylor nedavno je rekao “Mislite da je prvi dio bio dobar?! Odjebite! Već ‘Do Me A Favor’ razvalit će sve koji to misle!“, i ja sam zadovoljno trljao ruke, jer bi album bolji od prvog dijela potvrdio najave kako će ovo biti najbolji dvostruki album modernog metal i rock doba. Dublji, slojevitiji, žešći, mračniji… Takve usporedbe nisu me previše zanimale, jer je album jednostavno dosadniji i lošiji!
Čovjek bi od povezanih albuma možda očekivao i više povezanosti i više slojevitosti. Možda pokoju ponovljenu kiticu ili pokoji stih, jer ‘slična’ melodija podijeljena između “The Conflagration” i nedavne “The Travelers”, ili naslovna “House of Gold & Bones” koja djelomično podsjeća na dijelove iz “Absolute Zero” nisu dovoljni. Barem je ono najočekivanije zadovoljeno – isti akord bruji spajajući početak prvog i kraj drugog.
Najbolje stvari sigurno su raznolike “Sadist“, “Peckinpah” i jedna obična koja je eksplodirala žestinom na kraju, “Stalemate“. Melodična stvar koja krije atmosferu cijelog albuma je “The Uncanny Valley” s riječima “Careful, the medicine’s designed to stain / So we can see your veins / Rose Americana pennies will rain / In the face of the sane“.
Općeniti dojam je da je prvi dio više classic rock (a u tu kategoriju bih stavio odličan refren na “Gravesend“), a drugi žešći i metalniji. Da je tako, sada bismo vjerojatno čitali obrnutu priču. Ovo je album koji je zanimljivije slušati stvar po stvar, a to nikada nije dobra reklama za konceptualnu priču.
Da, logika nekada zakaže, ali čini mi se da su opet očekivanja učinila svoje i da 11 pjesama s prvog nismo imali dovoljno vremena procesuirati i zaželjeti se još 12 sličnih muzičkih trenutaka. S tim na pameti ovaj koncept nije loš. Samo sam htio da bude malo bolji.