Poluuspješan kontranapad

    1387

    Stone Sour

    House Of Gold & Bones, Part 2

    Datum izdanja: 08.04.2013.

    Izdavač: Roadrunner Records / Dancing Bear

    Žanr: Alternative, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Red City
    2. Black John
    3. Sadist
    4. Peckinpah
    5. Stalemate
    6. Gravesend
    7. ’82
    8. The Uncanny Valley
    9. Blue Smoke
    10. Do Me A Favor
    11. The Conflagration
    12. The House Of Gold & Bones

    S razmakom od šest mjeseci dobili smo drugi dio polovične priče koju su se Stone Sour pod imenom “House of Gold & Bones” usudili nazvati duplim albumom.

    Budući da u ruci ne držim onu debelu dvostruku kutiju, niti sam sve
    skupa dobio po prilagođenoj cijeni – možda sam mrvicu ljut na muzičku
    mašineriju. No, to su zbilja tehnikalije, jer Stone Sour su zbilja
    snimili konceptualni dvostruki album. I po temi, i po izgledu, i po
    povezanosti, i po ideji, i po popratnim aktivnostima (skori izlazak
    stripa, tematski koncerti s cijelim albumima, itd).

    Corey Taylor nedavno je rekao “Mislite da je prvi dio bio dobar?! Odjebite! Već ‘Do Me A Favor’ razvalit će sve koji to misle!“, i ja sam zadovoljno trljao ruke, jer bi album bolji od prvog dijela potvrdio najave kako će ovo biti najbolji dvostruki album modernog metal i rock doba. Dublji, slojevitiji, žešći, mračniji… Takve usporedbe nisu me previše zanimale, jer je album jednostavno dosadniji i lošiji!Već taj famozni singl “Do Me A Favor” predstavlja najlošiji singl u karijeri ovog benda i na prvo slušanje izazvao je reakciju “Uf, zbilja se nadam da je ostatak bolji“. Ostatak nije uopće loš, ali bolji?! Nikako!

    Čovjek bi od povezanih albuma možda očekivao i više povezanosti i više slojevitosti. Možda pokoju ponovljenu kiticu ili pokoji stih, jer ‘slična’ melodija podijeljena između “The Conflagration” i nedavne “The Travelers”, ili naslovna “House of Gold & Bones” koja djelomično podsjeća na dijelove iz “Absolute Zero” nisu dovoljni. Barem je ono najočekivanije zadovoljeno – isti akord bruji spajajući početak prvog i kraj drugog.

    Muziku podržava

    Najbolje stvari sigurno su raznolike “Sadist“, “Peckinpah” i jedna obična koja je eksplodirala žestinom na kraju, “Stalemate“. Melodična stvar koja krije atmosferu cijelog albuma je “The Uncanny Valley” s riječima “Careful, the medicine’s designed to stain / So we can see your veins / Rose Americana pennies will rain / In the face of the sane“.

    Općeniti dojam je da je prvi dio više classic rock (a u tu kategoriju bih stavio odličan refren na “Gravesend“), a drugi žešći i metalniji. Da je tako, sada bismo vjerojatno čitali obrnutu priču. Ovo je album koji je zanimljivije slušati stvar po stvar, a to nikada nije dobra reklama za konceptualnu priču.

    Da, logika nekada zakaže, ali čini mi se da su opet očekivanja učinila svoje i da 11 pjesama s prvog nismo imali dovoljno vremena procesuirati i zaželjeti se još 12 sličnih muzičkih trenutaka. S tim na pameti ovaj koncept nije loš. Samo sam htio da bude malo bolji.

    Muziku podržava