Polu-super grupa za palac gore

    1519

    The Gracious Few

    The Gracious Few

    Datum izdanja: 13.09.2010.

    Izdavač: earMUSIC / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Appetite
    2. Honest Man
    3. Guilty Fever
    4. The Few
    5. The Rest Of You
    6. Crying Time
    7. Silly Thing
    8. Closer
    9. What’s Wrong
    10. Tredecim
    11. Nothing But Love
    12. Sing
    13. All I Hear

    Nastavlja se priča o ‘super grupama’. Nastavlja se običaj da sklopite dva (ili više) bendova i dobijete nešto – ‘super’. Sada, je li to nekome super, ili samo dobro, ili apsolutno smeće… Definicije trpe svašta.

    No, da The Gracious Few ne pokopamo odmah u dijelu pukog upoznavanja sa samim konceptom, recimo da je ovo sasvim fora CD.

    A zašto je ovaj bend nazvan super grupom? Jednostavno, u vrijeme dok se ekipa iz polu-kultnog benda Live posvađala s ‘bezobraznim’ vokalom koji je za jedan ‘povratnički’ festivalski nastup tražio puste tisuće i tisuće dolara, basist, gitarist i bubnjar su se sjetili osvetničkog poteza kojim žele izazvati ljubomoru – pozvali su vokala i ritam gitarista iz benda Candlebox. Srećom, oni nemaju razloga za ikakvo osvetoljublje, jer službeni podaci ipak kažu da je njihov matični bend ipak živ i zdrav. Valjda…

    Pod velikim utjecajem starih rock uzora iz nekoliko desetljeća u natrag, posložili su simpatičan rock album okupan onime što su i do sada radili. Radi Candleboxa će to biti heavy blues, radi vokala još bliže Led Zeppelinima (posebno “Apetite“), a za ekipu iz Live se treba reći da su ipak otišli u malo žešćem pravcu. Neka moderniji singl “Hones Man” bude najbolji pokazatelj tog presjeka.

    Muziku podržava

    Oni lakši trenuci albuma mogu se usporediti s hrpetinom što stari(ji)h što novi(ji)h bendova (“Crying Time“), često se ističe taj specifičan visoki glas Kevin Martina, a tamo gdje otpuste kočnicu s trzalica i palica, mid-tempo s blues i 70s hard rock primjesama koji izrodi logične, slušljive i prepoznatljive minutice.

    Budući da ljudi nisu iskakali iz paštete s ovom suradnjom, ovim bendom i ovim albumom, i očekivanja su bila kud i kamo niža od, recimo, novog Alter Bridgea, s kojima bi ih se bez problema moglo spojiti za jednu odličnu turneju. Hoće li ovo biti ‘one album wonder’ ili će ih ljudi skužiti (iako, nema se tu što previše ‘skuživati’) i prihvatiti, reći će vjerojatno i publika na nadolazećim koncertima. Oni koji su ih već vidjeli, podigli su palac visoko prema gore.

    Muziku podržava