Poljska psihodelija na svjetskoj razini

    1762

    Riverside

    Second Life Syndrome

    Datum izdanja: 28.10.2005.

    Izdavač: Inside Out / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. After
    2. Volte-Face
    3. Conceiving You
    4. Second Life Syndrome
    5. Artificial Smile
    6. I Turned You Down
    7. Reality Dream Iii
    8. Dance With The Shadow
    9. Before

    Kako sam naučen da iz Poljske gotovo u pravilu dolaze uglavnom death, nešto manje black, te tu i tamo kakav rock bend, kada sam čuo novi album varšavske grupe Riverside, ugodno sam se iznenadio njihovom glazbenom formulom. “Second Life Syndrome“, njihov drugi album, je naime, skup jednosatnih pjesama, koje su skladane u formi mixa progresivno psihodeličnog rocka i dark metala.

    Otprilike kao da skupite najbolje dijelove fantastičnog albuma “Damnation” grupe Opeth, istoimenog Blackfieldovog debitantskog djela, “A Fine Day To Exit” od Anatheme, te “Deadwing” od Porcupine Tree. I to je sve jako dobro ukomponirano, sa briljantnom tehničkom izvedbom.

    U kojoj se posebno ističu vokali frontmana/basiste Mariusza Dude, koji svojom intonacijom sliče Michaelovim iz Opetha. Pa elegantne, energične i kompleksne gitare, i to u svim izvedbama; solističkim i ritmičkim, zatim maksimalno darkerski obojene klavijature, koje se jako trude da materijalu dodaju čim više melankoličnog ugođaja. U čemu i uspijevaju.

    A za dodatno stvaranje atmosfere, uvelike su se pobrinuli i deeperski basevi. Naslovna kompozicija “Second Life Syndrome”, tipični je predstavnik opisane formule, a kompletan opis albuma najavile su već prve dvije, Opethovske pjesme, nešto kraća “After“, te duža i recimo to tako, kompliciranija i zahtjevnija – “Volte-Face“.

    Muziku podržava

    Kad sam ga već pohvalio, bio bi red da spomenem i ostale njegove aktere. Uz Mariusza, stvorila su ga dva Piotra; Grudzinski na gitarama, te Kozieradzki za bubnjevima, plus klavijaturista Michal Lapaj.

    Usput, iako se nešto takvo moglo očekivati, ovaj album nije baš previše vezan na opus izvorno psihodeličnih bendova, obzirom da je direktnije vezan na gornje, ‘modernije’ postave. Upravo iz tog razloga, album više preporučam mlađim naraštajima, što ne znači da ga ne bi trebali čuti i oni koji su rasli uz progresivu na prijelazu iz šestog u sedmo desetljeće prošlog stoljeća.

    Muziku podržava