Polagano, staloženo, kvalitetno

Flegmatičnim osobama zovemo one ljude koji kroz život plove skroz opušteno, mirno, bez ikakvih turbulencija koje bi ih mogle izbaciti iz takta, ljude koji se previše ne osvrću na zbivanja okolo njih, čiji je životni moto polako, bez uzrujavanja. Postoji li izraz flegmatična glazba? Ne znam, nikada nisam čuo za tako nešto, ali opet to je prvo na što pomislim kada slušam Sizer Barker, odnosno njihov album “Hotel Juicy Parlour”.

Sizer Barker jedan je od gotovo svakodnevno novih, nadolazećih engleskih bendova. Nastao je u Liverpoolu, a svoje neobično ime može zahvaliti pjevaču i tekstopiscu Carl Brownu. Naime on je to ime, u vremenskom razdoblju od tjedan dana, dvaput vidio, jednom kao natpis na nadgrobnom spomeniku, i drugi put kao ime kompanije ispisano na kamionu, prilikom vožnje liverpoolskim ulicama. Očito, to ime mu se urezalo u pamćenje, shvatio ga je kao znak koji je namjeravao iskoristiti u svojoj budućoj glazbenoj karijeri. Bend Sizer Barker nastao je prije pet godina, a album “Hotel Juicy Parlour” prvi je njihov dugosvirajući projekt.

Kao što je već rečeno u uvodu ovoga teksta, Sizer Barker su stvorili sebi svojstven opuštajući pop, rock stil, rezultat koji se nalazi na ovom radu. Sadrži trinaest pjesama tihog, mirnog, jednostavnog karaktera (doduše ono jednostavnog shvatite samo uvjetno, jer iako na prvi pogled sve pjesme izgledaju vrlo slične, svaka je zapravo priča za sebe). A priča broj jedan, zapravo ponajbolja stvar ovdje je izvrsna “Day By Day“. Opasno sliči radovima koje smo navikli slušati od sunarodnjaka im David Grayja. Znamo li da je Carl Brown nekoć radio u jednom od liverpoolskih glazbenih studija, i blisko surađivao sa spomenutim muzičarom, ne treba čuditi da je od Grayja mogao naučiti puno trikova, no mislim da je glavnu stvar ipak odigrao Brownov talent.

No “Day By Day”, koliko god odlična bila, nije jedina svijetla točka ovoga albuma. Ima tu još nekojiko stvari koje bi vam mogle skrenuti pozornost. Na primjer, vrlo su solidne i “Something In The Park”, “A Boy A Yet“, “Transmission Land” ili “Blue Ocean Yellow Sun“. Gledano u globalu, “Hotel Juicy Parlour” nije album koji se sluša letimično, nego ako ga se želi shvatiti, potrebno ga je prevrtiti više puta. Iako je cijeli napravljen u polaganom tempu, i na trenutke sliči na ‘obično čitanje poezije’, to mu nije prepreka da ne bude istovremeno uzbudljiv, zanimljiv i nabijen snažnim emocijama.

Vjerujem da bi se mogao svidjeti svima onima kojima za ocjenu kvalitete nekog rada nije bitno ima li tu i koliko velikih, super hitova, onima koji gledaju rad kao cjelinu, i u njoj traže skrivwnw poruke. Svejedno, obratite pažnju na Carl Browna i njegov bend, jer bi u budućnosti mogli napraviti velike stvari. Potencijala im ne nedostaje.