Pojedinačno zanimljivo, zajedno monotono

    758

    Man Without Country

    Foe

    Datum izdanja: 04.06.2012.

    Izdavač: Lost Balloon Recordings /Universal Music

    Žanr: Alternative, Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Foe
    2. Puppets
    3. Clipped Wings
    4. King Complex
    5. Ebb & Flow
    6. Iceberg
    7. Closet Addicts Anonymous
    8. Migrating Clay Pigeons
    9. Parity
    10. Inflammable Heart

    Velški duo Man Without Country sredinom prošle godine predstavio se prvijencem “Foe” koji uvelike duguje naslijeđu bendova poput M83, spojivši elektroniku i shoegazing.

    Deset skladbi dugačak album “Foe” još jednom je pokazao da se različiti glazbeni smjerovi mogu lagano i upečatljivo spojiti u zvuk koji je spreman zadiviti veću masu ljudi. Ipak, “Foe” u svojoj namjeri nije uspio do kraja, jer česta ponavljanja istih motiva donose i mali zamor materijala zbog čega je album teško slušati nekoliko puta u komadu.

    Osnova glazbene priče leži u Joy Divisionu i počecima synth-popa koji zajedno tvore osnovu za daljnju nadogradnju u vidu Pet Shop Boysa, The Curea i Bauhausa, pa sve do sanjivog zvuka My Bloody Valentine i Sigur Rósa. Kroz takve pejzaže dobili smo zanimljive melodije koje često ne eruptiraju na pravi način, pa cijele pjesme imaju jednak naboj.Prvi dio albuma ima svakako nekoliko vrlo dojmljivih singlova, ali posloženi jedan do drugog ne odišu tom svježinom kao svaki od njih zasebno. Zamagljene zvučne kulise ih previše izjednačavaju, pa tek s “Ebb & Flow” dobivamo nešto dinamičniju skladbu.

    U drugom dijelu nailazimo na mnogo slobodnije forme, pa tako “Iceberg” možemo proglasiti gotovo idiličnom pop skladbom, “Closet Addicts Anonymous” približava se slabašnom ostvarenju Klaxonsa na njihovom drugom albumu, dok najduža “Parity” kao da želi kopirati atmosferičnost Sigur Rósa.

    Muziku podržava

    Sve u svemu, Man Without Country je dobar bend, ali i ništa više od tog. Svojim karakterističnim zvukom pokušavaju doprijeti do slušatelja, ali im nedostaje nekoliko pravih uboda da bi to učinili na pravi način. Ovako dobivamo niz pjesama koje zajedno čine splet vrlo monotonih komada, iako pjesme, da ih slušamo zasebno, ne bi bile toliko loše.

    U takvom oprečnom izdanju, Man Without Country trebao bi malo poraditi na nešto bržim pjesmama koje bi razbile koncept vrlo tmurnog i melankoličnog albuma, te mu dale toliko potrebnu dinamiku. Ovako ispada podosta isprazno, posebno kada slične stvari određeni bendovi rade na mnogo bolji način.

    Muziku podržava