Pogled u 29. stoljeće

    939

    Nero

    Welcome Reality

    Datum izdanja: 16.08.2011.

    Izdavač: MTA Records / Universal Music

    Žanr: Drum ‘n’ Bass, House, Techno

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 2808
    2. Doomsday
    3. My Eyes
    4. Guilt
    5. Fugue State
    6. Me And You
    7. Innocence
    8. In The Way
    9. Scorpions
    10. Crush On You
    11. Must Be The Feeling
    12. Reaching Out
    13. Promises
    14. Departure

    Producentski duo Daniel Stephens i Joe Ray, okupljeni pod imenom Nero, postoje već od 2004. da bi tek krajem prošlogodišnjeg ljeta izdali svoj prvijenac pod imenom “Welcome Reality” na kojem su malo ‘zabrijali’.

    Welcome Reality” konceptualni je album, zapravo soundtrack za nepostojeći film baziran na energičnoj elektronskoj glazbi koja ponajviše balansira u drum’n’bass vodama, a ne izostaje niti housea, ravea, techna i dubstepa. Za razliku od primjerice Chase & Statusa, glazba Neroa mnogo bolje pogađa u srž plesnog podija s raznovrsnijim i dinamičnijim glazbenim idejama.Od uvodne “2808” koja bi nam trebala objasniti da će radnja albuma biti ‘forvardirana’ u daleku budućnost pa nadalje, Nero ispaljuje jasne sintetičke elemente pomiješane s vrlo solidnim ritam dionicama čime eksplozivnost pjesama dočarava neku masovnu robotizaciju koja bi nas mogla zadesiti kroz nekoliko (stotina) godina.

    Uz malo više praćenja dance scene mogli ste uloviti već polovicu pjesama s albuma, jer akutalni singl “Must Be the Feeling“, čak je sedmi singl skinut s albuma “Welcome Reality”. To je još jedan dokaz da je ovaj album vrlo kvalitetan i prepun dojmljivog materijala koji se ne svodi na čisto plagijanje The Prodigya ili Penduluma, što mnogi mlađi drum’n’bassovci rade.

    Muziku podržava

    Glavna mana albuma pomalo je čudan omot albuma koji stvarno izgleda kao soundtrack nekog filma. Mislim da su si time napravili medvjeđu uslugu, jer album bi stvarno mogao završiti na policama namijenjenim filmskoj glazbi što, budimo realni, malotko posjećuje kada je u posjetu nekom CD shopu (što je i samo po sebi rijetkost u današnje vrijeme).

    Druga bitna stvar koja bi mogla čak i pozitivno djelovati na prodaju albuma veliki je natpis NERO na središnjici naslovnice koji bi se mogao pročitati i kao NERD, pa će možda netko zabunom uzeti ovaj album umjesto Pharrellove ekipe. Kada ga ubace u audio uređaj, moglo bi već biti prekasno.

    Sve u svemu, imaginarni soundtrack fiktivnog filma koji ima radnju tamo negdje u 29. stoljeću čini se zanimljiv i probojan, s nizom efektnih pjesama od kojih su mnoge već našle svoj put prema slušatelju. Kao cjelina, album drži jak ritam kojem možda ipak nedostaje još veći korak prema eksperimentu da bi bio svrstan među najbolje, ali i ovako, nakon sedam godina čekanja, Nero su se pokazali kao vrsni producenti pred kojima je svijetla budućnost prepuna robota, mašina i sintetike.

    Muziku podržava