Poezija i glazba, pobjednički tandem vječnosti

U vrijeme hiperprodukcije i zasićenosti medijskog prostora svakakvim glupostima, predivno je iskustvo doživjeti uskrsnuće jedne jezgrovite forme kao što je poezija.

Poezija nije nikad niti umrla, recimo samo da je postala neatraktivna ili nerazumljiva ili za nju jednostavno nema mjesta u okviru naših konformističkih navika. Uglazbljivanje poezije postoji od vremena antike. Njezin ritam je uvjetovao glazbenu pratnju, a sadržaj glazbeni ugođaj.

Kroz povijest poezija se sve hrabrije osamostaljivala, paralelno se udaljivši od svojeg čitatelja. Invazijom pop glazbe dobivamo njezin surogat u lako probavljivoj formi strofa 1 – strofa 2 – refren – strofa 2 – refren, dok se promišljanje ljubavi, života i svemira na ‘poetski’ način ostavlja na milost i nemilost slabo reklamiranih stručnih časopisa i večeri čitanja poezije za šačicu zaljubljenika.

Poeta bez glazbene pratnje u medijima kao da jednostavno više ne postoji, a ono malo poetske iskre nalazimo jedino u radovima rijetko kvalitetnih i u svakom slučaju marginaliziranih kantautora.

“Ritam & Rif” kompilacija, podnaslova “Mala glazbena antologija hrvatskog pjesništva vol.1” uspješno ujedinjuje generacije hrvatskih pjesnika i prvu lige domaćih glazbenika. Navedimo samo neke: Mojmir Novaković, Darko Rundek, Ivan Kapec i Franciska Fis, Less Than A Minute, Nina Romić i Josipa Lisac. Oni, i još brojni drugi, volonterski involvirani punim srcem u ovaj projekt pod producentskom paskom Ante Perkovića i Andreja Jakuša, ostvarili su za naše prilike naoko nemoguće.

Stilska šarolikost autorskih glazbenih rješenja udomila je izražajne navike i senzibilitete čak 15 pjesnika, od Vesne Parun, Ivana Slamniga, Borisa Marune i Sime Mraovića, pa do Marka Pogačara, Ane Brnardić, Ivice Prtenjače, Dorte Jagić i drugih, uz iznimku Arsena Dedića, koji je s visokim kredibilitetom uglazbio samog sebe.

Njegova pjesma “Ratni profiteri” iznimka je i utoliko što je jedna od dvije pjesme na kompilaciji nastala i snimljena u nekom prošlom vremenu. Uzeta s albuma “Ministarstvo (straha)” iz 1997., zvučna definicija pjesme očito strši u izboru kao malkice ‘outdejtana’, ali nikako i nepoželjna. Naravno da bi bilo ljepše da je Arsen snimio ekskluzivu za ovu priliku, no Arsena je uvijek bolje imati, nego – ne imati.

Druga pjesma koja se uvrstila u ovu antologiju, a da nije snimljena u posljednjih godinu dana, jest “Negdar roker bijah ja iz Dubrave” – tekst Tahira Mujčića, bombastična izvedba Gori Ussi Winnetou.

Pjesme i ulomke pjesama predviđene za svježu seriju uglazbljivanja birali su sami izvođači. Da sada ne analiziram kemiju svakog pjesnika i interpreta zasebno, samo bih primijetio sljedeće: osim šest recitiranih tekstova, koji nam pravilno raspoređeni na CD-u jasno daju do znanja koja forma vodi glavnu riječ, sve ostale verse su otpjevane toliko zavidnom lakoćom i umotane u najsuvremenije glazbeno ruho inventivnih glazbeničkih potpisa, da mi jednostavno pri svakom slušanje zastaje dah. Oba aspekta u stopljenoj sinergiji paralelno propituju i daju.

Kako je projekt neprofitabilan, ovdje jednostavno nije bilo mjesta za marketinšku kalkulaciju. I to se osjeća, punim srcem, punim tijelom, punim intelektom iz broja u broj. Gorljivi rock, devijantan groove, jazz na pola tona i pregršt drugih nedefiniranih atmosfera udahnjuju toliko dobrodošao život u ove antologijske retke ispisanih emocija. Kako urednik časopisa “Poezija” (uz koji se ovaj CD jedino i može nabaviti) Roman Simić piše: “Zovemo je mala, jer je ono što je ostalo izvan nje – veliko, a zovemo je antologija, jer je veliko i ono što je u njoj…”. U toj rečenici se zrcali nesretna sudbina čitavog glazbenog, kako i pjesničkog izdavaštva u Hrvatskoj proteklih 20 godina.

U nadi da će hrvatska baština s kulturnih margina za buduće naraštaje biti dokumentirana proporcionalno svojoj kvaliteti, želimo još bezbroj nastavaka ”Ritma & Rifa”, a bome i sličnih tematsko-konceptualnih serijala.