Podsjetnik na Hladno pivo od prije desetak godina

    2464

    Valungari

    Šljuk

    Datum izdanja: 02.03.2009.

    Izdavač: Spona / Aquarius Records

    Žanr: Blues, Rock, Ska

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Zdravlje (intro)
    2. Samo život
    3. Stepsko omamljivanje stoke (intro)
    4. Crno
    5. Smotaj joint feat. Kizo & Hogar
    6. Brazilska terasa
    7. Đingo
    8. Narodnjaci
    9. Rose
    10. I tad se meni…(intro)
    11. Serač
    12. Čujem ih
    13. Kurva feat. Elvis The King
    14. Zdravlje 2 (outro)
    15. Little bitch

    Moram priznati da donedavno nisam previše znao o Valungarima, iako su oni bili vrlo jak bend na demo sceni što su dokazali i pobjedom na prošlogodišnjem zabočkom HGF-u, ali tijekom mojeg nedavnog terena, na radiju sam čuo njihove dvije-tri pjesme, pa su me zainteresirali svojim zvukom.

    No, nažalost cijeli “Šljuk” nema do kraja kemije kao što se to moglo čuti u tih nekoliko skladbi.

    Preslušavajući album, jasno se daju iščitati mnogi uzori, ponajviše Hladno pivo kada radi zajebantske pjesme, a potom Zadruga, Gustafi, Kojoti i Kawasaki 3p, da bi krajnosti dosegli u usporedbama s Baretom i Vatrogascima. Uh, sada kada sam sve to uspio napisati, pitam se je li uopće taj miks slušljiv?! Naravno da jest, samo što se ponekad previše trude i to im je najveća mana.

    Kao što se iz utjecaja može uočiti, Valungari šaraju mnogim žanrovima i to prvenstveno na vrlo neozbiljan način. U osnovi, ovo je rock album koji često pribjegava raznim improvizacijama, najčešće u ska ritmove koje dodatno obogaćuju trubačima, ali nisu im strani niti čistokrvni pop, gypsy zvukovi, blues, western filmovi…

    Muziku podržava

    Album započinje kratkim introm pod nazivom “Zdravlje” u kojem je snimljeno 25 sekundi urnebesnog smijeha. S time, na samom uvodu, Valungari su htjeli mnogo toga postići, pokazati da je album veseo i razonodan, da će vas natjerati na radost i smijeh, ali i da je smijeh glavni lijek u ova sumorna vremena raznih kriza, recesija i tko zna čega sve ne. Album još nekoliko puta ispresijecaju ovakve minijature čime se malo gubi na ritmu, budući da i nisu baš usklađene s ‘okolnim’ pjesmama.

    Slijedi jedan od najboljih uradaka grupe, skladba “Samo život” koja na prpošni ska ritam priča o prolaznosti života. Tom su pjesmom pokazali da mogu brzo pronaći svoje mjesto u valu novih bendova u nas, samo je pitanje kako će tu priliku iskoristiti.

    U “Crno” razvaljuju najžešće što znaju, “Smotaj joint” bi trebala biti najduhovitija pjesma s albuma, a ispada kao vrlo blijeda kopija Vatrogasaca, za “Đingo” su potražili inspiraciju u pjesmama Gogol Bordella i Zabranjenom pušenju, dok se iz tog dijela albuma najviše ističe vinsko/pijana “Rose“.

    Pred kraj treba još istaknuti blues u stilu Bareta “Čujem ih” koji je malo nesrazmjeran, budući da refren s izvrsnim ženskim vokalom totalno odudara od ukupne atmosfere pjesme, a lagana klavirska balada “Kurva” nalazi se u dvije verzije, na hrvatskom i engleskom jeziku (“Little Bitch“).

    Valungari su već s prvijencem zvukovno uletjeli tamo gdje je Hladno pivo bilo s albumom “Pobjeda”, ali ipak nisu uspjeli iznijeti tako dobar album, kao što je to bilo spomenuto izdanje Hladnog piva.

    Pjesme poput “Samo život”, “Rose” ili “Kurva” bi mogle Valungare direktno izbaciti u prvu ligu hrvatskih bendova, pa je prava šteta što su takav prosjek pokvarili, u prvom redu, sa “Smotaj joint” koja se nikako ne uklapa u cjelinu. S njom su pokušali biti duhoviti i ironični u isto vrijeme te tom svojom idejom bacili malu mrlju na album “Šljuk”.

    U nekim trenucima, Valungari zvuče vrlo svježe, a samim time i zanimljivo, ali u formatu cijelog albuma malo su se izgubili pa nisu uspjeli složiti album jednake kvalitete na svim dijelovima. Te male padove ne treba im uzeti za zlo, budući da su ipak tek na početku karijere, a vjerujem da je svijetla budućnost pred njima.

    Muziku podržava