Početak ‘novog’ zlatnog doba Alestorma

Veseli škotski pirati Alestorm vratili su se sa četvrtim studijskim albumom, tri godine nakon “Back Through Time” albuma. U međuvremenu objavili su i live DVD, “Live At The End Of The World” kojim su nervoznih fanovima kratili vrijeme iščekivanja do novog albuma.

Nakon slavnog debija “Captain’s Morgan Revenge”, kada su Alestorm donijeli dašak svježine na power metal scenu, brzinom objavljivanja albuma i nadolazećim izdanjima skoro su ugrozili svoj status, kada su sa “Back Through Time” uplovili u nemirnija i nesigurna mora, no s novim albumom su učvrstili svoju poziciju i pokazali da ih se neće tako lako potjerati sa scene.

Fanovi su i imali razloga s nestrpljenjem očekivati novi album, koji je ostao konzistentan Alestormovom stilu od početka do kraja, pa se otprilike može zaključiti da su ovi veseli pirati malo sazrijeli, te napravili jedan od boljih, ako ne i najbolji album u njihovoj karijeri. Naravno, nisu lirički sazrijeli, što i nije bilo potrebno, već glazbeno, tako da novi album ponovno nudi porcije veselog, borbenog i ‘opijenog’ metala u nekom pomalo zrelijem tonu.Trenutnu postavu benda čine gitarist Dani Evans, basist Gareth Murdock, bubnjar Peter Alcorn, a novitet je što je vokal i vođa Cristopher Bowes klavijature prepustio novom članu, Elliotu Vernonu, pa se pomalo rasterećeni Christopher mogao u potpunosti posvetiti samo jednom zadatku. Alestorm je i ovog puta fanovima dostavio pjesme himničkog prizvuka i pamtljivih, jednostavnih refrena. Kod nekih bi ova jednostavnost bila minus, ali uzimajući u obzir Alestormov opus, te kada se publika navikne na takve pjesme, to nužno i ne mora biti zlo, barem ne u ovom slučaju.

Kratke pjesme ispunjene tematikama o alkoholu i morskim bitkama zadovoljit će svakog starog, pa i novopridošlog fana Alestorma. Od takvih kratkih pjesama odskaču naslovna, jedanaestminutna “Sunset On The Golden Age“, nešto više ispunjena heavy elementima, priprostim, običnim Cristopherovim vokalima i čestim promjenama tempa, te sedmominutna “1741 (The Battle Of Cartagena)“, s uvodom u stilu računalnih igara, antemskim refrenom, mračnijim prijelazima i agresivnim Christopherovim vokalima, kakvi su primjetni i u “Magnetic North“. Ove dvije navedene dugačke pjesme pokazuju i određenu dozu verzatilnosti na albumu.

U sam početk albuma uvodi klavijaturski dio nakon kojih se javljaju prvi žešći riffovi u prvoj pjesmi “Walk The Plank”, dok je alkohol je opjevan u narednim pjesmama “Drink” za koju je snimljen službeni videospot, te u “Mead From Hell”. U jednu od najboljih pjesama svakako spada i obrada Taio Cruzove “Hangover“, pokazujući još jednom da pop pjesme odlično zvuče u metal stilu. Dakako, “Sunset On The Golden Age” sadrži i pokoji ponavljajući pjesmuljak, a to bi ovdje mogla biti “Wooden Leg!” s repetitivnim refrenom, koji biste ipak mogli provesti čitav dan pjevušeći ukoliko vas zarazi.

Alestormovo umijeće balansiranja zabavnim tekstovima i piratskom tematikom s kvalitetnom glazbom nije bio lagan zadatak, no putem su ipak uspijeli održati vlastiti pravac glazbe i imidž uz manje trzavice, te su sada su već dobro zapamćeni kao jedinstvena pojava.