Početak krasnog prijateljstva

“Imam pjesmu za tebe” naziv je novog, prvog i jedinog albuma za sada Rade Šerbedžije i Miroslava Tadića. Vrsni glumac i isti takav gitarist udružili su snage na novom materijalu sastavljenom od tradicionalnih makedonskih, romskih, Dedićevih, Diklićevih i jedne nove Arslanagićeve pjesme, i imaju ne jednu, već 13 pjesama za nas.

Što se može dogoditi kad se jedan od ponajboljih glumaca i jedan od najvirtuoznijih flamenco-gitarista sastanu i odluče snimiti nešto? Pa, iskreno, svašta. Od mogućnosti da se otiđe putem groteske, pretjerivanja, nadglasavanja i nadmetanja u iskazivanju vlastitih kompetencija, dosadnih imitacija, kiča i priklanjanja senzacionalizmu u potrazi za što većom populističnošću.

Što se dogodi kada se sastanu Rade Šerbedžija i Miroslav Tadić? Pa iskreno, jedan od najboljih albuma protekle godine. Nekad stanovnici iste republike (FNRJ), danas stanovnici istog grada (Los Angeles), novo-starim materijalom dokazuju da ne postoje granice između glumačke i glazbene umjetnosti, demonstrirajući savršenu kompatibilnost i sposobnost virtuoznog strukturiranja glazbene cjeline.

Album započinje snažnom naslovnom “Imam pjesmu za tebe” Zlatana Arslanagića, a njena obilježja poput inovativne i inteligentno koncipirane Tadićeve flamenco gitare, kombinirane s električnom slide gitarom plus Šerbedžijin senzibilan ali čvrst, dubok ali ekspresivan glas, protežu se kroz cijeli album.

Album je prožet snažnim osjećajima sjete, nostalgije i zrači za danas specifičnom, i rijetko viđenom intimnošću i ambijentalnošću, smirenošću i ekspresivnošću.

Izbor pjesama može se nazvati ziheraškim, ali također i iznimno lijepim. Među njima najzastupljeniji je Arsen Dedić, koji je za vrijeme nastanka nekih ovdje prisutnih pjesama bio tek odvažan mladić koji se probija na estradnu scenu (turobna “Moderato Cantabile“), pa sve do završne “Ne daj se, Ines” (koju je Šerbedžija već davno otpjevao).

Njegove pjesme sačinjavaju gotovo polovicu albuma, ali u novom i minimalističkom aranžmanu su dobile sasvim novo ruho, osvježivši glazbenu strukturu i postavši eklatantnim primjerom kako izvrsna pjesma, u istom takvom aranžmanu, može postati još bolja.

Makedonske tradicionalne pjesme Miroslavu Tadiću zasigurno nisu strane. Ovaj glazbenik se okušao u mnogim žanrovima i snimio mnoge albume, ali ipak je na ovim prostorima najpoznatiji kao sudrug Vlatka Stefanovskog i njihovog iznimno uspješnog gitarističkog dueta, s kojim je snimio dva studijska (“Kruševo”, “Treta Majka“) i jedan koncertni (“Live in Belgrade”) albuma, time izbrusivši znanje obrada makedonskih tradicionala i stekavši iznimnu popularnost i ugled među publikom i kritikom.

Makedonske tradicionalne pjesme su se ponovo pokazale iznimno podatnim za, sada gitaristički-vokalnu, obradu, a Šerbedžija kao suverena zamjena za Stefanovskog.

Opus Drage Diklića zastupljen je poznatom “Oprosti, volim te“, a u tradicionalnoj “Aoj Liko” Šerbedžija pjeva o svom rodnom kraju (rodom je iz Bunića u Lici).

Minimalizam, ambijentalnost i intimnost osnovna su obilježja albuma, čijem su snimanju u Tadićevom kućnom studiju u Los Angelesu pomogli i Moma Nikolić na tamburici, April Guthrie na violončelu i Nina, Vanja i Mimi Šerbedžija na pratećim vokalima, a album će se najviše svidjeti poklonicima Dedićeva opusa, ali također i obožavateljima Gina Paolija, Jacquesa Brela i ostalih šansonjera.

Poseban i izvrstan album.