Pobjeđujući noć, prespavali dan

    1871

    The Shins

    Wincing The Night Away

    Datum izdanja: 23.01.2007.

    Izdavač: Sub Pop

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sleeping Lessons
    2. Australia
    3. Pam Berry
    4. Phantom Limb
    5. Sea Legs
    6. Red Rabbits
    7. Turn On Me
    8. Black Wave
    9. Spilt Needles
    10. Girl Sailor
    11. A Comet Appears

    The Shins su počeli kao side-projekt Jamesa Mercera, člana benda Flake (kasnije Flake Music). Ubrzo je postalo jasno da će novi bend mnogo dalje dogurati nego matični, pa ga je raspustio i objeručke se bacio na rad s The Shins.

    Do sada su izdali dva albuma, te su postali jedni od miljenika kritičara jer svojom indie-pop glazbom razgaljuju slušateljstvo. Najviše će im biti zapamćem posljednji “Chutes Too Narrow”, s kojim su postigli mnoge uspjehe, a bio je i proglašavan kao jedan od najboljih albuma u 2003.

    Početkom listopada 2006., američki Rolling Stone je objavio recenziju za “Wincing The Night Away“, što je, blago rečeno, bilo jako čudno jer je izdana više od tri mjeseca prije samog albuma. Prerano poslani promo materijali su se ubrzo odbili o glavu jer je procurio na internet i mnogi su mogli preslušati cijeli album mnogo ranije nego što je bilo očekivano.

    “Wincing The Night Away” je standardni album za The Shins u kojem i dalje suvereno šetaju indie pop glazbom, posjećujući prvenstveno pop ’60-ih (posebice svojim harmonijama Briana Wilsona), uz poneki eksperimentalan zvuk (elektronike) i niz prekrasnih melodija. Sve skupa gledajući, nekako mi se čini kao da su potegnuli ručnu, te da ovaj općenito mirniji zvuk nije do kraja sjeo na svoje mjesto.

    Muziku podržava

    Laganiji tempo pjesama uz mnoštvo sitnih detalja u kojima ćete sigurno moći uživati, povremeno su i glavni minus za bend na ovom izdanju jer koliko im god melodije bile lijepe, koliko god svaka pjesma sama za sebe čini prekrasnu cjelinu, u globalu se čini da nešto fali, a to je neka pjesma koja bi prodmala malo uspavanu atmosferu.

    Nije sve tako crno kako bi se moglo zaključiti iz predhodnog dijela, jer ovakvim bendovima i nije primarna stvar ‘razdrmati’ slušatelja, nego ponuditi mu emocije i ljepotu jednostavnih tonova koji su ovdje začinjeni s nekoliko efektnih producentskih zahvata.

    Album se rasteže između Modest Mousa, Band Of Horses, pa i do R.E.M.a i My Morning Jacket u nekim trenucima, s vokalom koji neodoljivo podsjeća na Morisseya, što po sličnoj boji glasa, što po samom načinu pjevanja. Ako su vam se svidjeli albumi ovih izvođača u posljednje vrijeme, ne vidim razlog da vam se ne svidi i ovaj album.

    Početak albuma je u malo space zvuku s pjesmom “Sleeping Lessons” koja se postepeno gradi do potpune eksplozije tako da lekcija spavanja završava buđenjem. “Australia” je nešto življa pop-rock pjesmica nakon koje slijedi ‘razbarušena’ minijatura “Pam Berry“.

    Prvi singl “Phantom Limb” s nekoliko početnih tonova podsjeća na Muse, ali to je samo varka, jer pjesma otplovi u melodičnost kakvu smo navikli od benda. Sklad u pjesmi je očit, te bi ona mogla postati jedan od glavnih aduta ovog albuma, ali mi se čini da su ipak mogli postići više od nje, jer ubrzo postane previše monotona.

    Sea Legs” je pomalo čudnog ritma, gotovo hip-hop, što je nova crta koju su pokušali pogoditi. “Turn On Me” je najbolja stvar na albumu, a podsjeća me na Radiohead kada je još radio slušljivu glazbu. U vrlo razigranoj glazbenoj podlozi vokal se odlično uklopio i zvuči skladno kao u niti jednoj drugoj pjesmi na albumu. Završnica je pripala mirnoj “A Comet Appears” koja u dobrom duhu zaključuje “Wincing The Night Away”.

    Na kraju, da malo rezimiramo stvari. The Shins su i dalje alternativni pop bend koji će dobivati pozitivne kritike, ali će morati počekati svojih pet minuta slave da u potpunosti mogu uživati u svojem radu. Ovdje su malo (pre)više usporili ritam što u cjelosti nije dobro završilo jer njihov osjećaj za harmonije mogao se puno bolje iskoristiti.

    S par bisera, i dalje će visoko kotirati na indie pop ljestvicama što je i dobro. Više od tri godine čekanja je bilo previše, te se nadam da nećemo morati ponovno čekati toliko vremena za njihovo novo izdanje.

    Snažniji za ovo iskustvo, sigurno će se vratiti još bolji i jači te složiti vrhunski album. Do tog vremena, povremno preslušavanje “Wincing The Night Away” je svakako preporučljivo, jer album nije loš, nego je samo malo razočarao.

    Muziku podržava