Pljuni istini u oči!

    3381

    Damir Avdić

    Mein Kapital

    Datum izdanja: 01.01.2012.

    Izdavač: Kapital Rekord

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 2012
    2. Bog je koncept
    3. Bakunjine
    4. Pobijedili smo
    5. Revolucionarna lava
    6. Neka neka
    7. Demokratija
    8. Budi žena
    9. Katalonija Sparta Galicija
    10. La Džigeracion
    11. Karam te
    12. Dlan

    Bosanski psiho Damir Avdić Graha ovih se dana oglašava još jednom zbirkom krikova svoga glasa i jecaja svoje gitare.

    Njegov je pristup toliko minimalistički da albumi The White Stripesa zvuče bogato poput bečke filharmonije. Uz bučnu i ‘razvaljenu’ gitaru te opori glas, Avdić nudi gigantsku količinu srdžbe, ali i svijesti o tome da bi netko drugi njegovu srdžbu mogao iskoristiti za svoje ciljeve. Po tome je sličan Generalu Woou i njegovom albumu “Verbalni delikt“.

    Novi album Damira Avdića “Mein Kapital” nastavlja gdje je stao prošli “Život je raj“, čak na pjesmi “Karam te” objašnjava stihove pjesme “Bratstvo i jedinstvo”. U “Karam te” Graha se žali kako nitko ne spominje mrtve, ni grobnice, ni krv, a ljudi se žale što je eto, jeb’o mater Štulić Johnnyu i Paket Aranžmanu. Avdić se prisjeća dana rock’n’rolla iz sedamdesetih, u pjesmi “Bog je koncept” osvrće se na pjesme “God” Johna Lennona i “War Pigs” Black Sabbath i prevodi ih u kontekst korporativnog i krupnokapitalskog ‘humanizma’.

    Graha je propovjednik, filozof, prosvjetitelj, a “Mein Kapital” blueserski je “Satir iliti divji čovik” – djelo nemilosrdno kritizira sve loše navike i potiče građane da budu bolji ljudi. Graha osvjetljava naše mjesto egzistencije kako bismo ga vidjeli u nepatvorenim tonovima, i to često u boji govana. Za Grahu ne postoji sveta krava kojoj neće prdnuti u facu (na ovom albumu na red dolaze Chomsky, Žižek, Angela Merkel i drugi). Graha nikad nije glamurozni Lady GraHa, nego ojađeni ratnik koji jezikom psovke izražava dijagnozu stanja, često koristeći se crnim humorom i groteskom.

    Muziku podržava

    Koliko god pljuvao Štulića, Graha mu je sličan: više izvikuje nego što pjeva, sviranje gitare mu je jednostavno, vodi rat sa svima, ni s kim nije ljubazan. Avdić je oličenje stanja uma razočarane generacije koja je svoj vrhunac trebala doživjeti u devedesetima: on je stalno u prošlosti koju ne može podnijeti, želi se od nje otrgnuti kako god zna i umije. On zna da mu život u prošlosti neće donijeti dobra, ali sadašnjost mu se još više gadi.

    Glavni neprijatelji Avdiću su laž i nedostatak ljubavi, što se sumira u zadnjoj, a capella temi “Dlan“: “Nije grijeh kad grijeh kad griješiš, već ne reći kako je. Nije grijeh kad griješiš, već ne reći: Volim te.

    “Mein Kapital” briljantno je neslušljiv album: treba moći podnijeti distorziju, urlike i psovke. Jednom kada se to uspije, uživanje u ploči može početi. Ukratko, to je izvrstan album za specijalizante socijalne psihijatrije, poklonike književnog naturalizma ili pak ljubitelje istine s jakim srcem.

    Muziku podržava