Plitko, ali zabavno

Bez ikakve muljaže, o ovom bendu do sada nisam znao apsolutno ništa. Malo raspitivanja i istraživanja dovelo me do saznanja da im uvijek pri vrhu biografija piše kako su turirali po Europi s Green Dayom, dijelili pozornicu s Reel Big Fish, Good Charlotte, pa čak i Radiohead, The Strokes i Stone Temple Pilots. Možda nisu neke informacije, ali jasno je da rijetki mogu postići tako nešto ako zvuče usrano.

Zebrahead s ovim novim albumom i svojim melodičnim punkom s malo repanja definitivno ne zvuče usrano, imaju energije, jedino što ponekad znaju zazvučati dosta priprosto i plitko. Oni sami su, naravno, album najavili kao najbolji album koji su ikada snimili. Ništa čudno.

Od vremena njihovih dosadašnjih albuma, napustio ih je vokal Justin Muriello i doletio melodični Matty Lewis, i kažu kako se tom zamjenom nije puno promijenilo. Ima malo manje funk elemenata i ona kombinacija 311, RATM i Green Day se pretvorila u pop-punk s melodičnim sing along dijelovima. Logičan korak u njihovoj karijeri (kako god da su do sada zvučali).

Prva pjesma “Broadcast To The World” svojom ritmičnom kiticom sa zanimljivom bas gitarom i melodičnim refrenom zvuči kao Silverstein (imali su istog producenta, pa to ni ne čudi jako), a “Rated “U” For Ugly” se ističe isfuranim emo-punk refrenom.

Prvi singl “Anthem” i pjesma “Back To Normal” odišu nekim lakšim ska prizvukom, što je i logično jer je taj popularni trend poželjan za pjesmu koja puca na TV i radio. Uz opisano, svojim isfuranim riječima ovi komadi pucaju i na mjesto najlošijeg dijela albuma.

“Postcards From Hell” i “Karma Flavoured Whisky” žestoke su pjesme s nešto novog zvuka za njih, brze, žestoke (osim akustičnog uvoda i kraja), s odličnim bubnjevima i gitarističkim dionicama. Jednostavne slušljive pjesmice o ljubavnim jadima, s plesnim kiticama i emo refrenima kao “Wake Me Up” ili “Lobotomy For Dummies” pokazuju da Zebrahead cilja na svjetski uspjeh s provjerenim formulama.

Povremeno su zanimljivo kombinirali taj punk-rock s melodičnim i melankoličnim dijelovima, pa će možda stari fanovi zavapiti sa pokojim funk dijelom, ali raznolikost u nekom drugom smjeru im može ponuditi zadnja, spora “Your New Boyfriend Wears Girl Pants“. Pjesmu, iako humorističnog naslova nije teško smjestiti na kraj nekakvog osjećajnog teen filma.

Nemam ništa više za filozofirati, ovakvi bendovi su jako zabavna stvar, ali možda ih zadnje vrijeme ima malo previše. No, s obzirom da muku muče sa zapaženijim uspjehom već 10 godina, imaju blagoslov da rade što god žele. Ako dospiju do popularnijih TV programa, bit će pokoji milijunček. Već je vrijeme.