Ples i zabava 300 na sat uz mnogo kubika

    1952

    Cubismo

    The Best of

    Datum izdanja: 16.09.2010.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Latino, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cumbanchero (feat. Kočani Orkestar)
    2. Ay Mi Cuba
    3. Nina Bonita (Djevojko mala) (feat. Vlada Divljan)
    4. Yumbambe
    5. Tempera (feat. Gibonni)
    6. Tequila
    7. Na Na Na Na (feat. Josipa Lisac)
    8. Morenita
    9. Picaferaj (feat. Oliver Dragojević)
    10. Bailando Cha-Cha-Cha
    11. El Cuarto De Tula
    12. Geljan Dade (feat. Šaban Bajramović)
    13. Conmigo
    14. Djelem Djelem (feat. Josipa Lisac i Šaban Bajramović)
    15. Besame Mucho
    16. A Night In Tunisia

    Negdje u vrijeme pojavljivanja i uspjeha filma o kubanskim muzičarima “Buena Vista Social Club” u Hrvatskoj se sve češće počelo ponavljati ime Cubismo.

    Mnogočlani bend se počeo pojavljivati na priredbama i postao je sinonim za izvrsnu zvučnu partijanersku kulisu, a zahtjevniji muzički konzumenti su u njima vidjeli mnogo više od gažerskog benda inspiriranog latinoameričkim melosom. I nisu bili u krivu – tako bar ova kompilacija pokazuje, a i Porini su im bili skloni – a ovdje se vidi da nisu uludo bačeni. Pojava Cubisma pokazala je koliko su neki drugi sastavi koji su zadirali u latinoameričku glazbu (pada mi na pamet grupa Latino) činili to površno i bez osjećaja za melodije i ritam Novog svijeta.

    Cubismo (imenovan po kompoziciji Dizzya Gillespiea) je bio u stanju stvoriti vlastiti muzički svemir. To bi naravno, i dalje nalijegalo na latinoameričke glazbene idiome (uglavnom na salsu), no ‘punjenje’ bi bilo njihovo i oni su s time radili što su oni poželjeli. Demonstracija snage već je vidljiva u prvoj skladbi “Cumbanchero” (koja je snimljena specijalno za ovu priliku), gdje melodijske linije i dionice izmjenjuju zagrebački ‘Kubanci’ i makedonski trubači. Sve skupa izgleda (i zvuči) mnogo zanimljivije nego ‘susret na vrhu’ između Fidela Castra i Vasila Tupurkovskog.

    Muziku podržava

    Zamjerka kompilaciji bila bi preveliki naglasak na obrađivanje pjesama s ovog teritorija. Cubismo je mogao razvaliti bilo što (na primjer, eskimsku Doru u kubanskom ritmu), i šteta je što ta širina nije u tolikoj mjeri zastupljena ovdje.

    Ricardo Luque je vrlo dobar pjevač i šteta što je zbog stalnih gostovanja drugih pjevača bio u drugom planu. Također, Luque je mogao sam iznijeti pjesmu – gostovanja, na primjer, Vlade Divljana u “Devojko mala” ili Gibonnija u “Temperi” su koliko god opravdana, toliko trivijalna: ne moramo u okviru iste pjesme slušati hrvatski i španjolski prijevod “Tempere”, no valjda je to publika voljela. Možda se Luque trebao ohrabriti i početi pjevati na hrvatskom, no, kako kažu naši stari, da je baba muško, zvala bi se Duško.

    Luque nije bio jedina kvaliteta (niti jedini pjevač) u tom bendu: gitarist Mario Igrec, basist Krešo Tomec, udaraljkaš Hrvoje Rupčić, uz glasovirače te propulzivne trubače tesali su svoju instrumentalističku reputaciju, a zajedno su zvučali delikatno, profinjeno, a kad je trebalo i uraganski snažno. Po potonjem ih je publika najviše pamtila, no bilo je još tu skrivenih aduta.

    Cubismo se u zadnje vrijeme nešto pritajio, no ono što je lijepo vidjeti je da svaki član, bilo u okviru svog solo projekta ili u okviru neke druge umjetničke formacije, svira neku svoju muziku i da gotovo ništa od toga nije ljigavagažerska kuruza.

    Muziku podržava