Plamen iz Crikvenice se širi

Crikvenica je većini ‘sjevernjaka’ poznata kao najbliže i najspretnije morsko odredište u vremenima kada autoputa nije bilo i kada je odlazak na more, nama klincima, bila avantura od 5-6 sati, a mami dugi posao spremanja sendviča i sokova.

Glazbeno, Crikvenica je (valjda, nemam pojma) poznata po nekom ultimativnom ljetnom terasa-festivalu sa Stavrosom, Joletom, Zoranom Jelenkovićem i sličnima. Sve do sada. Upoznajte metal heroje MBurns!

Vesela metalcore (evo odmah materijala za žanrovske rasprave) petorka dala si je truda i u vlastitoj radinosti snimila jedan moderni metal album, kojem u ova nova vremena ne nedostaje ničega – niti žestine, niti melodije, niti dobre produkcije, niti svjetskog zvuka.

Već i sam kratki uvod “131” pokazao je većinu lica ovog albuma. Lagano mistično prebiranje po gitari i ispeglani moćni zvuk na pragu industrijalaca Mnemic koji uvodi u definirajuću stvar ovog benda. “The Oncoming” s metaliziranim Killswitch Engage gitarama i pjevanjem prati učinkovitu dinamiku – growlanje i refrensko pjevušenje. S tim da bolje umlate pjesmu kada su gnjevni i beskompromisno glasni! Naprimjer puno bolje zvuči urlanje “Moments are the same / so goddamn fucking lame!” na “Junkyard“, nego tipično pjevanje na, recimo, Spineshank obojenoj “Minandeia“.

Kada im aranžmani i zakašlju pokoji put (“Lege Artis“), cijela ta šira slika benda – muzička estetika, bombastičan zvuk i groove sve izvuku nazad na površinu. A kad zatreba pridruži se i ženski vokal i doda nježnosti ovom muškom svijetu – “Victim” i jedan definitivni vrhunac albuma – “Dying With This Plague“. Sve to zaziva ime Bring Me The Horizon. Posebno stvar “To Infinity“, koju bismo površno mogli nazvati i metalcore baladom (?!).

Super je stvar što su se pored pokojeg klišeiziranog dijela, usudili hrabro razvući pjesme, razraditi ih, pa čak im povremeno dodati nekakve zasebne outro dijelove – headbangerske riffove ili tihe melodije (“Inconstancy“).

Netko bi pomislio da su sa 14 stvari mrvicu upilili, jer se pred kraj malo ponavljaju, ali zbilja više volim tako, nego kad bendovi kalkuliraju i, iako imaju još pjesama, pitaju se ‘Je li nekih 35 minuta dovoljno da za album?’ Zato su MBurns svoj debi album počastili sa svime što su imali (izuzevši neku novu stvar koju su, koliko vidim, snimili s nekim austrijskim raperima) i kreirali dovoljno materijala da dugo jašu na (daj, Bože) velikom uspjehu i ponesu zvuke modernog hrvatskog metala diljem obližnjih kontinenata.