Robert Tilly & Wooden Ambulance
Northern Sadness
Datum izdanja: 25.11.2015.
Izdavač: Self-released
Žanr: Americana
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Wooden Ambulance se pokazao kao jedan od perspektivnijih bendova u regiji s naglaskom na americani i alternativnom countryu što se ne čuje baš često u ovim krajevima.
Ali ih je publika, jednako kao i kritika dobro prihvatila. Nakon tri studijska albuma i jednog kompilacijskog došlo je vrijeme za suradnju. “Northern Sadness” je nastajao tijekom ove godine i proces je potrajao da bismo na kraju dobili još jedno solidno izdanje ovih americana junaka.
No, neka vas to ne zavara. Album je prava americana pjesmarica s lijepim folk podtekstom i countryem kao matricom. Ovaj je miks ono što Wooden Ambulance najbolje radi i u čemu redovno uspijevaju na svakom albumu dosad.
Što se tiče zvuka, nisu mnogo mijenjali, ali možda se više osjeti taj alternativni country na tragu 16 Horsepowera s banjo gitarom u prvom planu u “Baby, Come On Home” koja je prekrasna balada s nježnim vokalom koji ipak nosi i određene hrapavosti i grubosti kakvu trebaju imati country izvođači.
Mnogo je tu instrumenata – violina, saksofon, gitare, banjo, harmonika, flauta… Mogli bismo nabrajati i dalje. Ali važno je to da je svaka pjesma svoj mali svemir i lijepo su rasporedili instrumente da nikad ne odu u krajnost i pretjerivanje. Ove laganije stvari prate prigušeni instrumenti kao u “Requiem for a Lover” i “Never Could Anyone“, dok su u malo žešćim stvarima prisutni banjo i gitare. Sve je to smisleno i razrađeno s pažnjom.
“Don’t Know What To Do With My Life” je jedna od laganijih stvari koja je pomalo lamentirajućeg karaktera na tragu gothic americane Jaya Munlya. I to je dobro da se nisu zadržali na čistoj americani, nego su malo i pokušali s podžanrovima i to se pokazalo kao dobar potez.
Malo žešća numera je “St. Gotthard’s Child” koja ima najviše countrya u sebi, a to im dobro leži.
Ima tu i slabijih stvari, kao “Restless Cowboy” i “Listen To The Oldman”, pa i “Lonesome Dove” koje su pomalo otišle u krajnosti instrumentalno i produkcijski i nisu zadržale balans koji prati ostatak albuma.
Album je kao cjelina jedna korektna priča tužnih kauboja i osamljenika koji znaju što je tuga i znaju pjevati o njoj. To su odmetnici i ljudi s ruba društva kojima je glazba najbolje utočište. Ova kolaboracija je vrijedno ostvarenje, ali u konačnici slabije od diskografije Wooden Ambulencea.