Pjesme nedostojne prošlog studijskog albuma

Coldplay je jedan od bendova koji je obilježio ovu godinu, ponajviše zbog objavljivanja novog materijala po imenom “Viva La Vida Or Death And All His Friends“, ali i najave brda novih izdanja, odnosno skorašnjeg raspada nakon idućeg službenog albuma.

Hoće li se to dogoditi, vidjet ćemo, a do tada nam preostaje slušati spomenuti album, te novoizašli EP “Prospekt’s March“.

Kako to obično biva, mnogi autori pred snimanje napišu hrpu pjesama, pa se na kraju odluče za njih desetak koje uvrste na album, a tako je i bio slučaj s Coldplayem koji je zaključio da ima još pjesama koje su zaslužile svoje objavljivanje dok su još vruće, a ne da se čeka neka nova prilika. I… nastao je “Prospekt’s March”.

Na njemu se nalazi nekoliko pjesama s “Viva la Vida or Death and All His Friends“, ali u nešto izmjenjenom obliku, te nekoliko sasvim novih pjesama koje dosad još nisu objavljene. Zajednički gledano, čine pravu cjelinu sa spomenutim albumom, budući da se nijedna pjesma pretjerano ne ističe i ne iskače u usporedbi s njim.

EP započinje novom verzijom “Life in Technicolor“, pjesme koja je otvarala i sam prošli album Coldplaya. U ‘onoj albumskoj verziji’, pjesma je bila odličan instrumental, a sada, u verziji “Life in Technicolor ii” ona se produžila i dobila vokalne dionice čime će vjerojatno postati jedan od fanovskih favorita, a meni osobno je bila bolja u ogoljeloj verziji.

Potom slijedi klavirska minijatura “Postcards from Far Away” u kojoj se miješaju tuga i vedrina, dok u novoj “Glass of Water” Coldplay zvuči žustro i moćno, rekao bih, skoro netipično veselo za njih, ali sve pokvari vrlo predvidljiv refren koji je produkcijski previše ‘podignut’ u nebo.

Najveće iznenađenje ovog izdanja je svakako “Rainy Day” u kojoj su iskombinirali mnoge zarazne ritmove, ubacili gudače na prava mjesta, te je sve ponovno u živahnijoj atmosferi, bez onog karakterističnog Martinovog zavijanja.

Da ne bi na EP-u pokvarili prokušanu formulu s ‘hidden trackovima’ služi središnja pjesma na albumu, naslovna s dodatnim završetkom, “Prospekt’s March/Poppyfields“. Na njoj se vraćaju svojem klasičnom izričaju, tugaljivoj polu-akustičnoj baladi gdje se Martin najviše ističe sa srcedrapateljskim pjevanjem, dok je sama “Poppyfields” još jedna vrlo zaigrana instrumentalna minijatura, ali ipak nešto slabija od prethodne.

Potom slijedi nešto poznatiji repertoar s pjesmom “Lost” koja je za ovu prigodu dobila sufiks ‘+’ jer u njoj gostuje Jay-Z sa svojom rap dionicom, “Lovers in Japan” koja se nije previše izmijenila makar piše da je nanovo izmiksana (Osaka Sun mix), dok sve završava s akustičnom “Now My Feet Won’t Touch the Ground“.

“Prospekt’s March EP” je pokazao da Coldplay ima još mnogo toga za reći, da ima niz ideja kojima može pobuditi razne osjećaje svojim fanovima, ali u istoj mjeri može još više udaljiti one koji ih ne vole jer se cijela priča nije previše pomakla od samih početaka uz nekoliko izmimaka poput elektronskih dodataka u pjesmama tipa “Life in Technicolor”.

Nakon podizanja skladbi na stadionsku razinu, Coldplay je postigao svoj maksimum te ne zna kako krenuti dalje, pa pomalo bezglavo isprobava razne načine da ponovno začine svoj zvuk. Kao što sam rekao i u recenziji za “Viva la Vida or Death and All His Friends“, u nekim dijelovima to uspijevaju, ali najgori dijelovi albuma, pa tako i ovog EP-a, su kad se vraćaju na nešto mirnije teme gdje Martin svojim vokalnim interpretacijama pokušava iznijeti svoju ljubav i bol.

Nekako sam dojma da bi za njih bilo najbolje da počnu doslovno slaviti život, ali ne samo na papiru, jer u mnogim življim pjesmama Coldplay zvuči kao da je pronašao novu mladost i žar koji je pomalo nestao na regularnim albumima.

Ideja “Prospekt’s Marcha” je bila da se vidi što su izbacili s albuma, a moje mišljenje je da su sigurno neke stvari ovdje mogle naći svoje mjesto na pravom izdanju, posebno zato jer je tamo bilo nekoliko totalnih podbačaja poput singla “Violet Hill”.

Fanovima benda će ovo biti još jedno obavezno štivo za koje će smatrati da je genijalno, dok bi ‘mrzitelji’ mogli ostati iznenađeni toplinom i vedrinom koju širi “Prospekt’s March EP”, a većina će ipak proći preko njega jer je to ipak EP sa samo 8 skladbi od kojih su neke ranije poznate, pa ga neće smatrati pretjerano važnim za nabavu u vrijeme globalne krize i zatezanja remena.

Šteta, a baš bi se mogli iznenaditi, više nego s “Viva la Vida or Death and All His Friends” koji je očekivano jedan od najvećih bestsellera u ovoj godini.