Pjesme koje spajaju osjećaje

    1722

    Robert Berry

    The Dividing Line

    Datum izdanja: 05.12.2008.

    Izdavač: Frontiers Records / Dallas Records

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Dividing Line
    2. One Good Man
    3. Listen To The People
    4. Faith
    5. This Life
    6. A Life Worth Livin’
    7. Can’t Let Go
    8. I Gave You The Best Of Me
    9. Young Hearts
    10. Wait
    11. Life Is On Fire

    Rodom iz Bay Areae, San Francisco, prijestolnice thrash metala, gitarist i multiinstrumentalist Robert Berry ipak se nije odlučio krenuti putem svojih mnogih sugrađana, već je prije nešto više od tri desetljeća svoju ozbiljnu karijeru započeo u mirnijim muzičkim vodama. Naime, 1978. godine snimio je prvi album s rock bendom Hush, nakon toga još tri, pa onda se ozbiljnije posvetio solo radu.

    Ipak, za njega se najviše čulo kada se krajem osamdesetih u bendu 3 udružio s nekima od pionira britanskog progresivnog rocka, Keithom Emersonom i Carlom Palmerom, u čije je društvo upao na mjesto Grega Lakea, te s njima snimio album “To The Power Of Three”. Progresivni muzičari pratili su ga i narednih godina pa je tako, uz solo albume, surađivao i s članovima Asie, Yesa, Rusha, pa sve do Johna Fostera, kojemu je 2008. pomogao snimiti album “Jazzraptor’s Secret”.

    Iste te godine u kojoj je snimio i objavio svoj novi solo studijski rad “The Dividing Line“, u kojemu riječ ‘solo’ ima svoje puno i pravo značenje. Jer, izuzmemo li pomoć bubnjara Davida Lausera i gitariste Garya Pihla u pjesmi “A Life Worth Livin“, Berry je ne samo napisao, nego i sve pjesme sam odsvirao, otpjevao i producirao.

    I sve je to kvalitetno napravio, treba mu se priznati. Dugogodišnja Robertova suradnja s muzičarima progresivnog usmjerenja, još i više osobni afiniteti, ostavila je traga i na ovom, modernom, melodičnom progressive/AOR/rock albumu s jako puno unesenih emocija. Atmosfera u njemu melankoličnijih je karakteristika, koje u prvi plan guraju piano, gitarističke akustike, violine te klavijature, a one uz neoprogresivno/futurističko, imaju i puno orkestralnih karakteristika.

    Muziku podržava

    Jednako tako, Robertovi vokali se na pravi način uklapaju u ovakav ugođaj svojim čistim, osjećajnim, srdačnim i toplim izvedbama. Rockerski dijelovi s melodičnim gitarističkim izvedbama, mirnim solažama, dubokim basovima i ‘pravilnim’, skladnim bubnjevima još su neke od značajnijih karakteristika pjesama od kojih je velika većina skladana s bazom u srednjim ritmovima.

    Jedna od takvih je “Oner Good Man“, a “Listen To The People” otužna je balada s uvodnim pianom, violinom i akustikama, te malo više snage u središnjem dijelu. Jedna od kaotičnijih, možda i najtužnijih pjesama, s tipičnim klavijaturističkim prog passageima, ali i hammond i gitarističkim solom i s jakim dodatkom atmosferskog basa je “I Gave You The Best Of Me“.

    Life Is On Fire” je najduža, šestominutna pjesma s najviše epskog naboja, kompletiranih progresivnih utjecaja, dok balada “Wait“ ima najviše neoprogresivnih elemenata, poglavito u klavijaturističkom dijelu. Njezin je spot ujedno i dio multimedijalnog dodatka, koji u svom mini izborniku nudi spajanje na službene i MySpace stranice Roberta Berrya i Frontiers Recordsa.

    Tima koji je na tržište izbacio jedan sasvim pristojan album, koji bi, da ga približimo onima koji možda Berrya ne poznaju dovoljno, uz ljubitelje ranije spomenutih bendova, mogao odgovarati i onima koji slušaju Foreigner ili REO Speedwagon.

    Muziku podržava