Pjesme iz sobe putuju bez granica

    3771

    Irena Žilić

    Travelling

    Datum izdanja: 30.09.2014.

    Izdavač: Cuckoo

    Žanr: Folk-Rock, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cricket And Mouse
    2. Whatever Feels Right
    3. On My Own
    4. Autumn Delight
    5. The Storm
    6. Days of Innocence
    7. Little One
    8. The Fall
    9. More Than a Lot
    10. Scars
    11. Eve

    Irena Žilić je kantautorica za koju se pročulo prije dvije godine kad se pojavio njen EP “Days of Innocence”, a sada nama stiže Irenin dugosvirajući prvijenac.

    Domaća ženska kantautorska indie scena tako je jedna od rijetkih koje se tu kod nas scenom pravom može zvati, jer sad je već čini respektabilan broj imena o kojima se govori i piše i koje su podržali diskografi. Nina Romić, Sara Renar, Lovely Quinces, Irena Žilić i druge mlade dame sviraju stilski srodnu glazbu i malo po malo postaju sve značajni faktor na ovim glazbenim prostorima.

    No, barem kad je o Ireni Žilić riječ, ovi glazbeni prostori zapravo nisu njeno prirodno stanište i možda bi, ukoliko uopće ima želju i namjeru glazbom se zaozbiljno baviti, trebala odmah početi razmišljati mimo granica Lijepe naše i ovog govornog područja.Irena pjeva na engleskom jeziku i to radi savršeno. Sve je tu besprijekorno, glas, korištenje tog glasa, pa čak i naglasak. Slušajući pjesme s “Travelling” gotovo je nemoguće primijetiti da tu zapravo nije riječ o novoj zvijezdi na američkom ili engleskom folk-rock nebu već o domaćoj curi. Njoj su puno bliže Norah Jones i Laura Marling od Lidije Bajuk i Dunje Knebl, što će se vjerojatno nekima dopasti, a nekima i ne.

    Uvriježena je floskula glazbenih kritičara reći za nekog izvođača koga simpatiziraju kako bi taj ili ta dosad doživio svjetski uspjeh samo da je imao tu sreću biti rođen u Londonu ili nekom sličnome mjestu, no slušajući Irenine pjesme ne mogu ne ostaviti sličan komentar. Kvaliteta tih pjesama uistinu ničim ne zaostaje za prvom ligom svjetskih indie-folk-rock kantautorica, te Irenu od njih dijeli samo ime i prezime i mjesto rođenja.

    Muziku podržava

    No, pitanje je što s takvom glazbom može postići u svojoj rodnoj grudi. Irenine su pjesme introvertne, zatvorene u vlastitom svijetu i vlastitim osjećajima. Zvuče vrlo osobno, kao da su dugo svirane na akustičnoj gitari samo za sebe u svojoj sobi, da bi im se za album diskretno proširila zvučna paleta. One će sigurno istinski doprijeti do srca srodnih duša, no teško da Irena Žilić, svoj kvaliteti unatoč, u Hrvatskoj može računati na veći broj publike nego što je tu ima na primjer Alela Diane.

    Glazba Irene Žilić s njenim okruženjem nema dakle nikakve veze. U njenim pjesmama je teško naći trag mjesta na kojem su nastale. To su, recimo to tako, univerzalno-introspektivne pjesme, te u ovom svijetu gdje je ionako sve globalno, umreženo, hiper-iskomunicirano, svoj dom mogu odmah tražiti izvan tradicionalnih geografskih i diskografskih granica.

    Muziku podržava