Pitko ljetno pivo

Ne pada mi na pamet opušteniji i jasniji domaći album u zadnje vrijeme od ESC Lifeovog prvijenca objavljenog prije par dana za domaći label PDV Records.

Svaka nota, provala štovanja gitarističkog zvuka i stih (na engleskom! šok!) odišu nepretencioznošću i jednostavnoj orijentaciji publici, zvuku i sebi, bez visokog koncepta ili žanrovskih peripetija. Možete ga zvati power pop ili rock s punk utjecajima, ali bolji opis je ‘sweet spot’ na raskršću indie scene ’80-ih i njihovih sljednica u desetljeću nakon.Pod utjecajima im piše Hüsker Dü no u “Access All Areas” čujem manje egzistencijalnih krikova Granta Harta (s kim su obavili turneju, o čemu smo i pisali) i više emocionalnih tjeskoba Boba Moulda i njegovog Sugara s kojim je nastavio post-Dü karijeru. Mouldov talent za hookove i podizanje gitarističkog tempa čujem u ESC Lifeovom hommageu melodičnom punku čije su temelje udarili Hüsker Dü, The Replacements i Descendants, čiji je DNK duboko utkan u veći dio tih 29 i pol minuta.Bogati glazbeni pedigre članova benda potvrđuje ono što je jasno i nakon prvog slušanja – ne moraju se opravdavati ili dokazivati, izmišljati ili dovijati nekome i album nije potrebno preproducirati za velike izdavače ili snimati u kuhinji za indie rulju. Ploča ne stoji u vakumu s obzirom na procvjetalu zagrebačku scenu i manje ili više srodne prijateljske bendove, no ESC Lifeova kombinacija jedina se doima istovremeno profesionalnom i opuštenom, kao da im je cijepanje 9 izvrsnih pjesama prirodnije od odlaska u dućan po kruh i mlijeko.Ne znam koliko ih je odbačeno ili preuređeno, ali odabir prvih 9 je odrađen vrlo dobro, s tim da se među njima našlo i par iskrenih bisera, stvarčina koje bi se u pravednijem svijetu vrtile po radio postajama i prodavale tarife mobilnih operatera po televizijskim reklamama. U prvom redu je to “Bad Influence“, koju nisam iz glave izbacio otkad sam ju prvi puta uživo čuo prije nekih godinu dana (iako će potiskivanje bendovog skoka na refrenu dulje trajati) i punkerska “Full Circle” koja potvrđuje naviku albuma da me zaljubi u neku pjesmu unutar prvih 10 sekundi.

“Absentee” je izvrstan uvod u album, “Access All Areas” evocira najbolje od emo punka, “Let It Bleed“… Zapravo nema loše pjesme, viška ili ičega što bih nakon desetog preslušavanja izbacio ili izrezao. Instrumentalna prerada “Ostani uz mene” mi nije sjela ali razumijem otkud dolazi iako još nisam dokužio genij Nene Belana. Sve odgovara, dolazi na svoje mjesto i ispada kristalno jasno i prizemno bez da žrtvuje bilo glazbenu vrijednost ili onaj najveći grijeh – da nije zabavno slušati.

ESC Life će kao i do sada svirati po raznim festivalima i domaćim klubovima, no zvuk albuma napravljen je bez ograničenja glazbene ere, dimenzija prostora ili geografske lokacije. Bend bi sutra lako odsvirao iste pjesme u drugoj zemlji na kakvom stadionu no publika bi vjerujem ostala ista.

Prvi priznajem ljubav prema kompliciranim konceptima i sjebanim četverostrukim albumima koji se slušaju uz antidepresive, ali i mi mrgudi i indie mlakonje ponekad trebamo udarac pod rebra i znojni pogo u prvim redovima dok deremo grla s “Bad influence! Bad influence! On a model citizen!“