Pitka stoner zabava

Osnovan na prijelazu tisućljeća od strane članova Dozera i Deamon Cleanera, švedskih stoner rock bendova, Greenleaf je također zadržan u sferama tog žanra, te je do ove godine objavio četiri albuma.

Dvije tradicije vezane uz postave benda ostale su neprekinute: jedini stalni članovi benda i dalje su gitarist Tommi Holappa, te basist Bengt Bäcke, a promjena postave između svakog albuma nije poštedjela ni ovogodišnji “Trails & Passes”. Tako je do polovične promjene sastava između prethodnog i ovog albuma došlo prilikom izmjene vokalista i bubnjara.

Iako je nešto slabiji i jednostavniji od prethodnika, peti studijski album Greanleefa ostavlja dojam cjelovitog, neforsiranog albuma, čiji je glavni motiv bezbrižno, ali promišljeno muzikalno zabavljanje. Balansirajući između kyussevskih motiva i ideja, mračnije, sabbathovske atmosfere, te creamovske ritam sekcije, Greenleafov posljednji uradak može podjednako zadovoljiti štovatelje stoner, hard ili blues rock scene. Snažni, pojednostavljeni riffovi u suradnji s nabijenim ritmom daju brzu, ugodnu i pitku zabavu, danu kroz devet energičnih, poletnih, catchy pjesama.
Frenetični, razuzdani bubnjevi bez konkurencije drže titulu glavnog pokretača svih pjesama, a svoj tempo i ritam opuštaju i slabe isključivo u trenucima razbijanja dinamike, dok ogoljeni, zamućeni vokali daju cijelom albumu dodatnu vintage boju, te ga dodatno upotpunjuju brojnim višeglasjima.Kako je “Trails & Passes” prvi album bez klavijatura, Hollappa je gitarom ispunio više zadataka koji su bili stavljeni pred njega, no što je to bilo na prethodnim albumima. Tako neprestane izmjene čvrstih, zaraznih riffova, s prljavim blues solažama, te čestim psihodeličnim pozadinskim igrarijama melodijski drže album u stalnoj zasićenosti, bez suvišnih ili osiromašenih dijelova.Otvarajući album, nezaustavljiva “Our Mother Ash” predstavlja red kraćih, nabijenijih pjesama, poput grooveom nošene “The Drum“, ili manične “Equators“, u čiji završetak se uspio ugurati i nešto sporiji, doomom obojeni dio. S druge strane, nešto sporiji ritmovi prepušteni su sjetnoj, prozračnoj “Depth Of The Sun“, hladnoj “Ocean Deep“, čiji se glavni motiv neprestano izmjenjuje sa žešćim, za Kyuss karakterističnim ritmičnim dionicama. Spomenute dionice uočljive su i u najdužoj pjesmi albuma, psihodeličnoj iznimci “With Eyes Wide Open“, u koju su ukomponirani svi slabije izraženi dijelovi albuma: nenametljiva ritam sekcija, izlet u psihodelični doom, kao i višeglasni, goli vokali.

“Trails & Passess” zasigurno nije najbolji album što ga je Greenleaf snimio, međutim, stalne stilsko-žanrovske promjene daju nam nadu u moguća ugodna iznenađenja što nam ih bend može pružiti. Dok njih ne dočekamo, uživajmo u nezanemarivoj minutaži čiste i kvalitetne rock zabave što smo ju ovim albumom dobili.