Pištolj bez ćoraka

Preslušavajući prvijenac sisačkog benda Pištolj na gumene metke vraćamo se desetak godina unatrag i na iznenadni uspjeh australske trojke The Vines.

Nekako zvuk benda točno podsjeća na njih, energično i beskompromisno,
Nirvana za novo stoljeće. Raspodija eksplozivnih gitara, vokal koji
izgara, bučni refreni…Iako su bili pobjednici 16. HGF-a, Pištolj na gumene metke došli su na relativno mala vrata s prvijencem, pa se možemo pitati što se događa kod nas kad ne pružamo šansu jednom od najboljih mladih sastava koji je uspio na jednom od najdugovječnijem festivalu za mlade bendove.Možda dio razloga leži u sve većem broju mladih bendova, ali i manjku medijske pompe oko njih jer očito malo kome treba još jedan alternativni rock bend koji može pružiti nešto zabavno i dobro. Možda dio leži i u njihovom dugačkom imenu i još dužem naslovu albuma “Cijev je šipka kroz koju je provučena rupa“, pa je ljudima lakše ignorirati ih, nego prihvatiti.

Bilo kako bilo, Pištolj na gumene metke na “Cijev je šipka kroz koju je provučena rupa” pokazuje da nisu tu slučajno, da su pomno radili na svom prvijencu, iako su do njega došli i velikim promjenama u članstvu benda.

Kao što sam ranije već naznačio, ovo je alternativni rock album koji je na tragu buke kakvu su proizvodili bendovi od Nirvane do The Vinesa uz dozu melodioznosti čime dobivamo vrlo pitak energičan zvuk kojeg, istini za volju, bendovi poput Repetitora ili Punčki mnogo bolje kanaliziraju.

Nije to loša stvar jer ne moraju svi bendovi biti čisti ‘copy/paste’, a u prilog tome ide i nekoliko uvodnih skladbi na “Cijev je šipka kroz koju je provučena rupa” poput “1984” ili “Kako je teško” koja mnogo duguje rockerima naših prostora kao što su Majke ili Partibrejkersi.

Ovo je glazba za zadimljene klubove (koji zbog zakona to, na svu sreću, više nisu) jer njihov prljavi rock zvuk upravo to i traži. Vrlo brza i rafalna ploča kakva jest “Cijev je šipka kroz koju je provučena rupa” sigurno bi se odlično prodavala prije desetak godina na Otoku, ali mi ipak živimo u nekim drugim vremenima. Šteta, jer Pištolj na gumene metke spada u onu kategoriju bendova koju je ljepše slušati od mnogo razvikanijih bendova koje nam nude u nedogled.

Naravno, prostora za napredak ima, ponajprije u vokalnim dionicama koje bi bile mnogo efektnije da vokal ima malo rašpanani glas, a ne ovako čisti, ali to bi moglo doći s vremenom, kao i mali odmak od ustaljenog zvuka kojeg pružaju tek efektni uvod “Instrumental” i balada “Nešto me smeta“.