Piko je faca i bok

Ivan Piko Stančić lik je za kojeg bi se komotno moglo reći da se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu. Sa devetnaest godina debitirao je u zadnjoj postavi Grupe 220, kasnije se pridružio legendarnom Time-u, te iza toga na vrijeme uskočio u novovalni vlak bubnjajući u zagrebačkom Filmu.

Kad nije svirao, onda je producirao, i to redom Prljavce, Zvijezde, Xeniu, Električni Orgazam, Psihomodo pop, Bijelo Dugme, Đavole itd. Ili kako je Sven Semenčić u popratnom tekstu napisao: “(Pikova) prepoznatljiva ‘radionica zvuka’ tijekom osamdesetih godina sudjelovala je u gotovo svakom relevantnom rock projektu ex-Yu prostora.”

S takvim sviračkim i producentskim referencama, zahvaljujući kojima je apsolutno zasluženo ovjenčan nagradom Starog Mačka, Stančić je od Croatie Records dobio priliku da složi ultimativnu kolekciju općih mjesta vlastite glazbene prošlosti. I, naravno, s takvim popisom bendova, napravio je dobar posao bez pol’ frke…

Pri izboru 23 pjesme na ovoj kompilaciji, Piko je naglasak stavio na nešto čvršći rock zvuk. Kronološki redajući snimke, od “Života u čizmama s visokom petom” grupe Time, preko Prljavaca i Psihomodo Popa (oba benda zastupljena su sa po dvije stvari) do suradnje Di Strojersa sa pok. Ivom Robićem u pjesmi “Golubovi” i Le Cinema sa Baretom u “Zoni Sumraka”, on dosljedno niže stvari žešćeg predznaka, otkrivajući tako slušatelju vlastite afinitete unutar postojećih rock podžanrova.

Što se tiče samih grupa i pjesama zastupljenih na CD-u, o njima nema potrebe pisati – to su već u proteklih trideset godina učinili glazbeni novinari i kritičari recenzirajući njihove albume. Ono što bih istakao kao malu zamjerku ovom izdanju je popratni tekst gore spomenutog Semenčića koji je kompliciranim rečenicama, kao da piše likovnu, a ne rock kritiku, nepotrebno izmistificirao Stančićev doprinos rock sceni ex-Yu prostora. Piko je faca i bok!