Pi “E.I.” recenzija: Utopijska budućnost već je ovdje

Živimo u vremenu kad svaka budala pokušava preko ChatGPT-a dokazati da je pametnija od umjetne inteligencije i to dijeli po društvenim mrežama, ali budimo realni, umjetna inteligencija već je neko vrijeme s nama, te će u budućnosti njena moć biti sve veća i veća.

Dio te priče, provučene kroz mnogo širi spektar ideja, Ivana Picak a.k.a. Pi uzela je u stvaranju svojeg novog albuma “E.I.”. Njena studijska priča ide otprilike ovako – ‘u ne-tako-dalekoj distopijskoj budućnosti, prati se kreacija znanstvenice Evgenije koja stvara novog čovjeka, uz transhumanističke motive poput robota, AI-a i aliena’. Zanimljivo, zar ne?

“E.I.” dolazi šest godina nakon iznimnog albuma “(časna lubanjska)”, a njegov je logični sljedbenik. Ono što nam ovdje Pi nudi dodatni je iskorak prema toj nekoj elektro-folk-pop fuziji novih modernih zvukova koji kao da su djelomično i nastali kroz vizuru umjetne inteligencije, posebno zbog miksa vokala koji su baš robotski.

Iz tog razloga, sumnjam u neki dodatni iskorak što se tiče publike kod nas, iako je vani ovakva glazba popularna i puni bitne slotove na festivalima. Zašto je tome tako, zašto naša publika nije spremna za nove i drugačije stvari, iskreno ne znam, ali bilo bi odlično kad bi Pi s ovim albumom probila tu zamišljenu barijeru kod ljudi.

Sanjivo psihodelična uvodna “Evgeniogeneza (Rađanje Evgenije)”, baš kao što nam i sam naslov kaže, početak je te utopijske priče na jedan lijep i zanimljiv način u kojem je i sama Pi pokazala da je dodatno naučila mnoge trikove što se tiče ‘izrade’ svojih pjesama. Kako album odmiče, tako dobivamo i sve luđe i uvrnutije pjesme za koje se stvarno možemo zapitati da li je neke od njih napravila sama umjetna inteligencija.

“Doba velikog uploada” ima repetitivni uvod koji se potom razgrana u niz nekonvencionalnih zvukova kojima dominiraju vokali koji se često isprepliću u nedogled. Sama forma pjesme daleko je od tradicionalnog ‘pop formata’ jer ovdje nema naznaka refrena i ‘kitica’, već je to niz razbacanih dijelova spojeno u jednu vrlo intrigantnu cjelinu koja je spremna razvaliti svakog imalo zahtjevnijeg slušatelja koji je spreman na drugačiji tip pjesama od onog što se neprestano svira na našim radio postajama.

Treća po redu raniji je singl “Mali Android” koja da je objavljena u Britaniji, sigurno bi postala jedan od značajnijih hitova. Razlog tome je što je tu ispremiješano mnogo toga, od neke laganije elektronike Mobyja preko neizostavne Grimes pa do brijačine jednih Penduluma. Kad podvučemo crtu, jasno je zašto je baš ova pjesma izdvojena kao prvi najavni singl.

“Bio Queen” brža je zarazna plesna stvar, “Alien terapeut” dječje zaigrana, “Thanatea” nas vraća na plesni podij, “Soba za meditaciju” zvuči kao neki zaboravljeni hit Kraftwerka, nedavno objavljeni singl “Antifragilna” zvuči kao nježni i sanjivi Depeche Mode, “Upload” je bijesni elektro-rock, dok sve završava s “Nova kozmogeneza”, idealnim elektro freak folk komadom.

Utopijska budućnost već je tu, htjeli mi to priznati ili ne, a vizija Pi još je jedan pun pogodak koji prati sve glazbene standarde po tom pitanju. “E.I.” album je na kojeg treba obratiti pažnju, a tad kreće jedno vrlo intrigantno putovanje koje će vas (najvjerojatnije) obradovati.