Pharrell zna što publika želi – disco na plesnim podijima

Pharell Williams upravo živi u najboljem razdoblju svoje karijere. Ako je suditi čisto prema komercijalnom uspjehu.

Prošle godine je briljirao kao pjevač u sad već legendarnom singlu Daft
Punka “Get Lucky”, poharao s njome sve top ljestvice, i vratio disco
funk u mainstream. “Blurred Lines” Robina Thickea bila je daleko lošija pjesma, no uspjeh među pukom bio je identičan.Onda je na red došla “Happy”. Za Pharrella najbitnija od spomenute trojke, budući da se radi o singlu koji je potpuno njegova kreacija. No, ako govorimo o najboljim i važnijim djelima Williamsa trebamo otići malo u prošlost. Album “In Search of…” iz 2002.godine, Pharrellove matične grupe N.E.R.D., bio je zvukom raskošan, ultra zabavni spoj funka, soula, rocka… Kao da je Michael Jackson iz najboljih dana frontman nekog metal benda. Isto tako, produkcijski Pharrell je kao član Neptunesa učinio revoluciju ne samo hip-hopa, već i pop muzike općenito svojim minimalističkim, elegantnim beatovima. Valja istaknuti suradnju s susjedima iz Virginie, gangsta reperima The Clipse u remek-djelu moderne glazbe “Hell Hath no Fury”. Kasniji, premda solidni albumi N.E.R.D-a nisu bili više ovoliko kreativno visoko. Solo ploča “In My Mind” vrlo je dobro prošla na tržištu, iako ne toliko uspješno kao što se događa s gotovo svime što Williams danas dotakne.

Ovogodišnji album “Girl” najavljen je s već svima poznatim singlom “Happy“. Pjesmi koja je ‘rekonstruirana’ od Tokya do hrvatskih sela u video uradcima, koja je okupirala sve radio valove, te internet kanale nemoguće je pobjeći. Koliko se god na prvu pjesma učinila samo prosječnim komadom soula, a s vremenom počela pomalo iritirati zbog svoje eksponiranosti i već spomenutih videospotova snimljenim po cijelom svijetu, koji kao da vas na silu tjeraju da se smijete i osjećate pozitivno (na pamet padaju skupine djece, viđene u jednom takvom spotu, koje profesorice postrojavaju i tjeraju ih da se vesele, što ubija samu spontanost i iskrenost tog osjećaja), ne može se osporiti zanatska vještina Pharella, a ni ‘feel good’ vibracije koje pjesma nosi.

Temeljna tema ovog albuma je ljubav prema ženama, njihovoj karizmi, unutarnjoj i vanjskoj ljepoti. Takav pristup najbolje je vidljiv u drugom singlu “Marilyn Monroe“, solidnoj neo disco stvari. “Come Get It Bae” s Miley Cyrus uz “Happy” vrhunac je ovog albuma.

Ostaka albuma solidno odrađuje reinkarniranu žeđ publike za plesnom glazbom disco i soul prizvuka. Pharrell, kao i uvijek zna što publika želi, i on se pritom dobro zabavlja, a njegov talenat mu omogućuje da ne isporuči ispodprosječan materijal. “Girl” je zanatski korektan, no ne i puno više od toga.