Patnje mladog Jean Michel Jarrea

Kako danas istječe rok za predaju ove recenzije a papir sa skicom teksta koji je samo trebao biti prepisan i malkice ulašten je nepovratno zametnut, morat ću biti brz i nadasve kratak.

Ispred nas je dvostruki CD najpopularnijeg izvođača i kompozitora elektronske glazbe Jean Michel Jarrea. Nakon više od 40 godina aktivnog bavljenja glazbom, mnogih uspona i padova, Jarre je konačno odlučio da je vrijeme za službeno izdanje njegovih ‘pre-Oxygene’ radova uključenih na drugom disku ove kompilacije.Debitantski album “Oxygene” datira iz 1976. i uvriježeno je mišljenje da njegova inspiracija od tada ima samo jednu konstantu, i to silaznu. To može i ne mora biti apsolutna istina, ovisno dakako o ukusu i naravno onom još bitnijem subjektivnom faktoru – s kojim smo se Jarreovim albumom u našim životima prvo susreli.

Prvi disk dvostrukog kompilacijskog CD-a “Essentials & Rarities” standardno je nespretno posložena ‘best of’ kompilacija koja sadrži radove od 1976. do 2002.

Nespretna utoliko što se neke pjesme pretapaju jedna u drugu, a neke ne. Naravno, ove koje se ne pretapaju donekle uspijevaju zadržati integritet koji im pripada s obzirom da su vađene iz konteksta. Naime, svaki Jarreov album cjelina je za sebe, zaokružena i konceptualna, tako da svako vađenje jednog njezinog segmenta, koliko god da je riječ o publici najdražim radovima, predstavlja nekima nezamjetno, a zapravo metafizičko oskvrnuće originala. To ne bi trebala biti nemoguća misija, no praksa kako dosadašnjih tako i ove ‘best of’ kompilacije i dalje potvrđuje suprotno.

Puno bitnija i svakako zanimljivija strana ove kompilacije je CD broj dva “Rarities”. Kako naslov kaže, disk sadrži teško nabavljive snimke koje su uglavnom snimljene unutar Pierre Schaefferove ‘Groupe De Recherches Musicales’ – ‘Grupe za glazbeno istraživanje’ – u Parizu u razdoblju od 1968. do 1973.

Kako sam već spomenuo da sam zagubio kompletnu stvar-po-stvar analizu, ostavljam na odgovornost svim ljubiteljima elektronske glazbe, bila ona klupskog, downtempo ili eksperimentalnog predznaka, da CD uvrste u svoju kolekciju i prelistaju bezbroj puta, u najmanju ruku u edukacijske svrhe.

U vrijeme nastajanja ovih radova, na prijelazu ’60-ih u ’70-te godine, elektronika je bila ili isključivo eksperimentalnog karaktera ili u funkciji efekta primijenjene umjetnosti – eventualno progresivnog rock obrasca. U toj konstelaciji Jarre otkriva da je u svojim mladim danima bio daleko ispred vremena i ujedno već skroz izgrađena umjetnička ličnost.

Pretencioznost njegovih naširoko poznatih konceptualnih albuma i njegova manifestacija tehnologije u ’80-im i ’90-im godinama jednostavno je prečesto zasjenjivala i onaj najmanji kreativni zanos koji uopće nije sporan. U nažalost prekratke 52 minute “Rarities” CD-a tim se karakteristikama gubi i najmanji trag. Romantika, nježnost, istraživačka naivnost… samo su neka od obilježja nakon kojih ćemo Jarrea zavoljeti više no što smo ikada mogli zamisliti.

Iako se ne mogu načuditi marketinškoj strategiji koja stoji iza ideje da se na jednom CD-u nabacaju hitovi s albuma nabavljivih u najmanje dvadesetak inkarnacija što re-press, re-master ili re-played opcija, a na drugom Jarreovi rani radovi koji doslovno prvi puta gledaju svjetlo dana, sam taj drugi disk u najmanju ruku vrijedan je cijene ulaznice za njegov prvi zagrebački koncert. Vidimo se!