Paranoja srednjevjekovnog cirkusa

    1112

    Lyriel

    Paranoid Circus

    Datum izdanja: 01.04.2011.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Folk-Rock, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Opening
    2. Welcome
    3. The Feather In The Wind
    4. The Regret
    5. Elderberry And Lavender
    6. Lullaby
    7. Foeman’s Bride
    8. The Wolf
    9. So Long
    10. My Unawakened Soul
    11. Paranoid Circus
    12. The Wheel Of Fortuna
    13. The Way To Nowhere
    14. Another Time
    15. Conclusion
    16. Paranoid Circus (Orchestral Version) (bonus)
    17. The Regret (Machin8 Remix) (bonus)

    S njemačkom skupinom Lyriel upoznao sam se nakon izlaska debitantskog joj albuma “Prisonworld“, a nakon toga mi se nekako ‘zagubila’.

    Meni, jer ekipa je i dalje uredno radila, pa je u tom periodu imala
    nekoliko zapaženijih turneja. Recimo s Elis i Visions Of Atlantis, a
    ženski dio (Jessica Thierjun, vokal, i Linda Laukamp, čelo) nešto je
    snimao s Xandriom.

    Objavio je Lyriel još dva albuma, “Autumntales” 2006. i “Paranoid Circus” početkom prošle, 2010. godine. A taj “Paranoid Circus” doživio je svoje reizdanje, preciznije, ponovno je snimljen. Ovoga puta za novog izdavača, AFM Records, nakon što je original izašao pod okriljem Femme Metal Recordsa.

    Kod svakog je benda posebno zanimljivo pratiti i analizirati njegov ‘evolucijski ciklus’, pa tako niti Lyriel neće ostati lišen toga. Dakle, spomenuh da sam slušao prvi album, pa ćemo tako napraviti komparaciju njega i “Paranoid Circus”. A “Autumntales” ćemo, nekom drugom prigodom, usporediti sa sljedećim albumom.

    Muziku podržava

    Prvi album bio je više ‘dreamerski’, ugodno pospani srednjevjekovni folk, s dosta jednostavnim, ali vrlo finim, pijevno-slušljivim melodijama, a s ovim se otišlo eksperimentalnim korakom dalje. Naime, iako se sličan opis u većem dijelu može ‘zalijepiti’ i “Paranoid Circusu”, jer i on ima puno ugodnih folk melodija, nježnog pjevanja i osjećajnih instrumentalija, ipak ima razlika.

    Većina pjesama jest rađena po tom obrascu, no daleko se više snage i prostora dalo gitarskim i bubnjarskim dijelovima, koji na momente zvuče poprilično heavy, više je orkestralija, samim tim i klasičarskih obilježja, značajniji je utjecaj violina i violončela, a i vokalne su sekcije dosta ‘mutirale’.

    I dalje su lijepe, vrlo nježne, emocionalne, plahe, ponegdje i sjetne, no nisu rijetki dijelovi s višim i, rekli bismo, odrješitijim, konkretnijim i snažnijim intonacijama, a u nemalom broju slučajeva pojavljuju se i back izvedbe. Dakako, to uglavnom ovisi o koncepciji i brzini pjesme ili njezina segmenta, pa su tako, logično, u sporijim dionicama i vokali prilagođeni takvoj formi, a u agresivnijim i bržim, i oni dobivaju više na snazi.

    Pjesme su dramaturški koncipirane, strukturalnije forme, osjeća se u njima izražajna dinamika, usprkos većinskom sporom i srednje brzom tempu, imaju puno zgodnjikavih narodnjačkih melodija, posebno je lijepo čuti duele violine i violončela, uz, ipak, violinsku dominaciju, te naročito bombastične, pa i blastbeatovske ‘ispade’ bubnjeva.

    Svoje mjesto zauzeli su i žešći gitaristički riffovi, ponekad i koja solaža, akustika, a sve to ‘umotano’ u ugodnu, ne previše mračnu atmosferu. Iz svega navedenog da se naslutiti kako se naziru i ozbiljni elementi i utjecaj gothica.

    Album uokviruju kratki ‘cirkuski’ naslovi “Opening” i “Conclusion“, a već druga pjesma “Welcome” obiluje kontrastima. Od lahorastih folk, preko jeftinijih i poletnijih pop melodija, snažnih riffova, violinskih sola, a sve to u pratnji lijepih vokalnih izražavanja Jessice Thierjung, za koju već rekosmo da ima sličnu boju glasa kao i Candice iz Blackmore’s Night, a i kompletna koncepcija pjesama, to ponavljamo, slična je spomenutom bendu.

    Možda najviše sličnosti između ta dva benda ima u srednje brzoj “Paranoid Circle“, s uvodnom sugestivnom izvedbom violine i čela, malo više zaigranosti, dupliranjima ženskih vokala i uzvišenijim, epskim refrenima. “The Wheel Of Fortuna” umjereno je brza, energičnija pjesma, ima ozbiljan utjecaj gitara, orkestralija i izrazito naglašeno vokalno ‘dupliranje’ s dominantnim višim tonovima.

    Ponajviše drame nazire se u “Elderberry And Lavender“, s metalnijim, kaotičnijim početkom, dosta je žestoka, s glasnim gitarama i bubnjem, instrumental “The Way To Nowhere” ima kompletan dramatičarsko-orkestralni pečat, a novi početni ‘spoj’ violine i čela, uz pokoji pop ritam, opuštenije, otkačenije i oštrije pjevanje, lijep solo harfom. Nova doza gitarističko/bubnjarske žestine, te završni čelistički solo odlike su jednog od konstruktivnijih i ‘kompliciranijih’ naslova “Another Time“.

    Također treba spomenuti da album, iako ima petnaest pjesama (plus dva bonusa), koje možda ‘zastrašuju’ po svom broju, ne traje dugo, sve skupa oko 55 minuta, pa je i s te strane ‘podnošljiv’. A ta je riječ malo, premalo da se opiše ovaj nadasve zanimljiv album prvenstveno namijenjen ljubiteljima folk glazbe, s naglaskom na one ipak malo sklonije opusu Blackmore’s Night.

    0 Shares
    Muziku podržava