Oživljavanja italo disca… zašto?!

U zadnjih tridesetak godina u Europi je bilo pregršt bendova koji su gajili zvuk italo disca, jeftinog dance pop zvuka prepunog synthesizera, spacey prizvuka i ljigavih melodija. Tko voli, nek’ izvoli.

Pomalo je čudno da s one strane Atlantika ima interesa za vrstu glazbe koja je u startu imala više neprijatelja nego prijatelja, a kamoli sada kada smo već duboko u 21. stoljeću i glazba je odavno evoluirala od jeftinih synth-dance-pop trikova. Newyorčani Holy Ghost! nadaju se da ima još nade za nešto takvo.

Bend čine Nick Millhiser i Alex Frankel koji se poznaju još od malih nogu. Prijašnji bend Automato bila je hip-hop grupa koju su napustili prije nekoliko godina da bi započeli rad na nečem potpuno drugačijem što su nedavno uspjeli predstaviti albumom “Holy Ghost!“.

Razlika između elektroničara nove generacije i Holy Ghosta! je velika. Mnogi novi izvođači trude se u ‘staru’ glazbu unijeti dašak modernog vremena i začiniti ju nečim svojim, dok duo Nick/Alex misle da je sve najbolje ostaviti u izvornom obliku kako je i bilo na vrhuncu popularnosti spomenutog žanra.

Da je album izašao početkom ’80-ih., bendovi poput The Human League, Pet Shop Boys, New Order i slični dobili bi pravu konkurenciju, a u današnje vrijeme reinkarnaciju synth glazbe mnogo bolje izražavaju bendovi poput MGMT ili Empire of the Sun nego dečki iz Holy Ghosta!.

Neke teme imaju čak i relativno zanimljive momente, ali često su previše zaokupljeni pokušajima kopiranja idola ’80-ih., ponajviše Michaela Jacksona, ali i drugih. Time su Holy Ghost! pokazali da im uopće nije na pameti stvarati nešto novo i uzbudljivo, nego da su spremni živjeti na tuđoj slavi i iskušanim i isforsiranim glazbenim formama.

Kod nas je već višestruko dokazano da ima romantika koji žale za prošlim vremenima što dokazuju dobro posjećeni koncerti istrošenih zvijezda iz prošlosti, pa tako će vjerojatno i Holy Ghost! pronaći put do svoje baze fanova u Hrvatskoj, ali njihova glazba nije nimalo uzbuđujuća da bi postigla pravu pomamu za njima jer ima mnogo zanimljivijih bendova koji praše sličnu muziku.

Uvodne pjesme “Do It Again” i “Wait & See” možda imaju ono nešto što bi moglo pomaknuti bend s mrtve točke, ali kako album odmiče, tako pjesme počinju biti sve zamornije i zamornije čime na kraju pedesetak minuta albuma “Holy Ghost!” ispadne prava muka preslušavanja.