Ovo nikome ne treba…

Ne, niste krivo pročitali. Ovo nije novi album od Shakire. Ovo je bez ‘i’, švicarski rokeri Shakra. Sa planina svoje neuzbudljive države odsvirali su i posnimali pet albuma. Na predzadnjem “Rising” i na ovom, najnovijem – “Fall” vokale je otpjevao zadnji pridošlica u bend Mark Fox i nastavio uobičajenu tradiciju ovih neinovativnih glazbenika.

Odmah s prvim taktovima svakome bi bilo jasno što ga čeka i, praktički, za opisati ovaj i procijeniti inteligenciju albuma ne treba puno više od toga. Kako to često kod europskih rock/pop/kvazi metalaca biva opet se ispostavilo da je jedan Bon Jovi, koji samog sebe reciklira na zadnjih ‘sto albuma’, i dalje najutjecajniji glazbenik u europskim krugovima. Ispeglani i švicarski sterailan zvuk bez imalo uzbudljivosti i neočekivanih dijelova protutnjao je kroz 48 minuta ovog CD-a.

Da bi stav članova benda bio jasan kroz cijeli album pobrinule su se djetinjaste i predvidive “Take Me Now” i “Chains Of Teptations“. Patetični tekstovi prate tihe ‘zaštopane’ kitice i na refrenima se zaore note koje je svatko od nas čuo i na CD-ovima, i na MTV-ju i na melodijama za mobitele.

U slijedećim minutama ne vidi se, niti se nazire pomak prema nečemu slušljivijem i pametnijem, pa mi je već mašta radila izbor koji refreni bi se dobro uklopili u pjesme Backstreet Boysa, a koje u lošiji dio repertoara tako često spominjanog ljepuškastog Bon Jovija. Češće pobjeđuju Backstreet Boysi uz napomenu da bi sigurno zvučali iskrenije i uvjerljivije.

Naravno da je red došao i na baladu “How It Feels” koja završava s gitarističkim solom koji kao da je pobjegao iz prostranstva visokih Alpa, dok su jedine vrijedne spomena (makar ne jako) pjesme pred kraj albuma. “Walk On Water” je jedina koja ima dozu iznenađenja i koja traje više od prilagodljive 3 i pol minute. 7 minutna žestica u sredini ima totalni Iron Maiden “Brave New World” rip off dio. Unatoč tomu, jedina je koja svima, osim članovima Shakre pokazuje u kojem pravu bi im trebale ići pjesme.

Slijedeća “She’s My Ecstasy” ima jedan od najseljačkijih ‘sing along’ refrena i žao mi je što jedna od rijetkih zbilja dobrih gitarističkih dionica propala zbog ovakve pjesme (ili čak benda). Još jedna isforsirano brza pjesma s tekstom ‘ready for nightlife, gonna have good time!’ i preseravanjem na gitari, te (naravno) balada “Immortal” za kraj posvećena svim slomljenim srcima ovoga svijeta.

Opet Europljani pretaču iz šupljeg u prazno. I dalje se drže melodija s kraja ’80-ih, i dalje lupa jedan te isti ritam na bubnjevima i dalje se gitare razlikuju samo po zvuku, a ne, ne daj Bože, po novim idejama. Sve su to jednostavni pjesmuljci normalnog tempa i lijepih melodijica s tehnički dotjeranim gitarama u kojima graktav, romantično promukli glas zavodi cure ljubavnim tekstovima.

Negdje sam pročitao “Kad Shakra svira, krave u Švicarskim brdima se toliko tresu da odmah daju maslac, a ne mlijeko“. Mo’š si mislit! Eventualno ak im se sere.