Ovako se praši dobar rock ‘n’ roll

Ono što Peteu, the junkie, Dohertyju nikako ne polazi za rukom – a nije riječ o igli jer mu ona savršeno polazi za rukom – ono što on nikako ne može napraviti sa svojim Babyshamblesima ma koliko se silno trudio, druga polovica The Libertinesa (čitaj Carl Barat i Gary Powell) radi u jednom dahu i bez imalo napora. Grupa se zove Dirty Pretty Things, a svojim debitantskim albumom “Waterloo To Anywhere” pokazuju kako se praši dobar rock ‘n’ roll.

Dirty Pretty Things nam dolaze kao slijednici zvuka nikad prežaljenih The Libertinesa (to ste vjerojatno iz samog uvoda mogli i sami zaključiti) što i ne čudi previše budući nam glas i ritam u ovom bendu dolaze upravo od njih. Ovim albumom ustvari pokazuju od koga su, između ostalih, The Arctic Monkeys i Franz Ferdinand pekli svoj zanat.

Distorzirane gitare, sirovi ‘garažni’ zvuk, prljavi vokal i puno, puno energije karakteriziraju “Waterloo To Anywhere”. I sve to navedeno odmah se skupilo u uvodnoj temi “Deadwood” s kojom furiozno otvaraju album i u kojoj Barat sav svoj gnjev i bijes skupljen tijekom godina izbacuje van obraćajući se i svom donedavnom kolegi Peteu u samom uvodu pjesme riječima: “You got the world, boy/ This all you make it?/ You had the choice, lad/ You wouldn’t take it“.

Tenzije se nimalo ne spuštaju u slijedećoj “Docotr And Dealers” koja svojim vrištećim zvukom naprosto para vaše zvučnike. U red takvih destruktivnih još mogu ubrojiti “Gin & Milk” i Trainspotingovsku “You Fucking Love It” koja ne traje niti pune dvije minute, ali je toliko nabijena oštrinom da vas jednostavno razara svojom snagom.

U svom prvom kontaktu s ovim albumom nisam bio upoznat sa svim činjenicama uske povezanosti Dirty Pretty Thingsa i The Libertinesa te sam ostao fasciniran preslušanim materijalom, talentom muzičara i zvukom koji me odmah oduševio.

No kada sam malo zagrebao ispod površine i bacio se u prikupljanje korisnih informacija za pisanje recenzije sve stvari su sjele na svoje mjesto, a meni je postalo jasnije da je kvaliteta ovog albuma uzročna posljedica kvalitete glazbenika koji iza sebe imaju dva antologijska albuma u bendu koji je obilježio jedno kratko razdoblje, ali ostavio snažan dojam generacijama koje dolaze…

…iskreno se nadam da će i Dirty Pretty Things ostaviti jednak dojam.