Paradise Lost
Faith Divides Us - Death Unites Us
Datum izdanja: 28.09.2009.
Izdavač: Century Media
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Uopće biti na okupu više od 20 godina nije baš lagan posao pa čak i ako vam tijekom karijere fanovi spočitavaju neke radikalne promjene i eksperimente – zaslužujete totalni respekt. Paradise Lost je tijekom ta dva desetljeća snimio i odlične i tako-tako albume. S “Faith Divides Us – Death Unites Us” dokazuju da su još ovdje i da su snimili najbolji album u proteklih desetak godina.
Album je obuhvatio sve ono što se s njima povezuje. Malo su gothic u stilu starih albuma, pa su malo brzi, pa su spori, pa su žestoki, a depresija i epske mračne melodije provlače se konstantno. Ta kombinacija donijela je nekoliko stvari koje će s punim pravom jednog dana biti udarne na nekakvim best of-ovima.
Upravo naslovna stvar i prvi singl “Faith Divides Us – Death Unites Us” s odličnim spotom predstavlja jednu ultra himnu spore, mračne depresije u metalu. Suprotno tome, npr. mogle bi se naći stvari “The Rise Of Denial” koju su prozvali povratkom korijenima i totalno zanimljiva “Frailty” s propelerskim duplim basom. Stvari koje pokazuju totalni odmak od onih popastičnih lutanja i Holmesovog više darkerskog nego žestokog pjevanja.
Ono što album čini jakim nisu samo ti singlovi, jer i sam početak albuma dokazuje da su jako koncentrirani i samouvjereni. “As Horizons End” i “I Remain” obje imaju aduta u melodičnim refrenima i lakšim i sporijim interludeom pred kraj pjesme.
Ne treba dirati u “Icon” i “Draconian Times”, ali uspoređujući novi album s “Hostom”, “One Second” ili “Believe In Nothing” ispada da su dečki gnjevni i spremni na svašta. Čak su u ruke, po prvi puta u karijeri, uzeli 7-žičane gitare, a promijenili su bubnjara (što je jedina konstantna promjena u njihovoj postavi) i uzeli Adrian Erlandssona (At The Gates, Cradle of Filth, Brujeria).
Nakon “In Requiem” ovaj album nije baš nikakva revolucija, već samo usavršavanje komercijalno pristupačne gothic metal muzike. Riffovi su i dalje tu, melodije su jače nego ikada, riječi beznadne, a sva žestina koju posjeduju uvijek je tu da se bori na strani smislene pjesme. Lijepo, mračno, atmosferično i melodično.
