Ovaj ples je dama odabrala

Zagrebačko kazalište mladih odavno je poznato kao drag domaćin domaćim pop, jazz i rock muzičarima, a neki od njih kao Parni valjak i Ibrica Jusić svome su slušateljstvu podarili ne samo nezaboravne koncertne poslastice, nego su to ovjekovječili na nosačima zvuka.

Tim putem krenula je i Natali Dizdar, koja će krajem iduće godine obilježiti deset godina od nastupa u Story SuperNova music talent showu, a danas važi kao ponajbolja pjevačica mlađe generacije, koja će svoju karijeru graditi dalje od teritorija neinteligentnih pop-hitića kao što su “Umirem 100 puta dnevno”, “Prokleto je” ili “Sve oko mene je grijeh” (o Severininim narodnjačkim glazbenim eskapadama ne treba trošiti ni riječi).Iako su se britanske jazz-pop-soul dive Adele i Amy Winehouse oglasile zbirkama koncertnih snimaka nakon samo dva albuma, dojam je da live album za Natali stiže prerano. Tri su razloga: prvo, iako je Dizdar okupila bend od kvalitetnih imena (oba Levačića, Ante Gelo, Vladimir Mirčeta, Miron Hauser…) svirka je uglavnom rutinska, bez posebne svježine, što čini da Natali zvuči bar 20 godina starije i – umornije, što se pjevačici koja je tek u podnožju svojih mogućnosti ne bi smjelo dogoditi. Druga je stvar tehničke prirode. Ovo jednosatno CD/DVD izdanje sažetak je dva koncerta u ZKM-u koja su se dogodila 31.10.2011. i, nažalost, iako je sve korektno otpjevano i odsvirano, nedostajalo je žara čak i kod Dizdar, što je razumljivo (četiri sata angažmana ambiciozan je zalogaj), no, na taj način ovo izdanje ne čini potrebnu razliku, odnosno, nove verzije starih Dizdarinih pjesama nisu nužno superiornije starijima. Treći razlog može i ne mora biti vezan za drugi, a tiče se Nataline komunikacije s okupljenima, koja je svedena na povremene upite “Jel dobro?” i na dojam da Dizdar ne pjeva publici nego prema publici.

Dizdaričin debi album ovdje je prezentiran trolistom singlova “Ne daj”, “Gazio si me” i “Zamijenit ću te gorim”, te jakim favoritom “Dan po dan”. Drugi album ima predstavnike u vidu “Stop”, “Mjesecu je dosadno”, “Zašto bih ti rekla to” i “Naučila sam trik”. Ovdje je učinak polovičan, “Stop” i “Mjesecu je dosadno” imaju nešto živosti. U potonjoj je gostovao Darko Rundek – čim je stupio na scenu, bend i Natali kao da su se trgnuli iz ziheraških sviranja svojih partitura.

Odabirom obrada Dizdar se osvrnula na kompletnu pop-školu s ‘ovih prostora’, uključujući starije i mlađe autore, s posebnim naglaskom na sarajevske autore (Bodo Kovačević, Bregović i Šaran). Stvar Indexa “Budi kao more” tek je prosječna obrada (kao i “Pelin i med”), dok se kao najavni singl nametnula inspirirana verzija hita beogradskog ludog dijamanta Olivera Mandića “Osloni se na mene“. Između ta dva ekstrema smjestile su se “Sami” (po kvaliteti uspjelija) i “Ovaj ples dame biraju” (solidna, ali manje uspjela nego “Sami”).

Što se vizualnog dijela tiče, sastavni dio pakiranja je i DVD, koji donosi iste pjesme kao i CD. S jedne strane slika i zvuk su kristalno čisti, Natali je (naročito muškom) oku vrlo ugodna, no nejasan je onaj tepih na kojem Dizdar stoji i popikava se u prilično visokim štiklama (i da citiram junake filma “Veliki Lebowski”, loše zaokružuje scenu). Izraz lica Natalinog basista konstantno je rezigniran, što ne pridonosi užitku gledanja.

Teško je reći da je “ZKM Live” razočaranje, no vjerojatno neće donijeti novi iskorak prema novoj publici.