Depeche Mode
Delta Machine
Datum izdanja: 25.03.2013.
Izdavač: Columbia Records / Menart
Žanr: Alternative, Elektronika, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Trinaesti album ‘depešovaca’ prvi je koji objavljuje Columbia Records, i prvi nakon “Songs of Faith and Devotion” koji uključuje suradnju sa starim znancem Floodom. I prvi koji je promašio s prva dva singla, ako će se pitati zl(obn)i potpisnik ovih redaka.
Stvaranju ovog albuma prethodile su gotovo kondicijske pripreme. Neposredno prije snimanja “Delta Machinea” Martin Gore je s Vinceom Clarkom načinio electro-album “Ssss“, dok se pjevač Dave Gahan družio sa Soulsaversima i kao plod te suradnje iznjedren je “The Light and The Dead See“. Nakon što se presluša “Delta Machine”, može se utvrditi da je mala utrka između Gahana i Gorea pomogla kvaliteti njihovog zajedničkog novog izdanja.
“Welcome To My World” primjereno otvara cijelu priču, u “Angel” Depeche Mode se na svoj način primiče radu Nicka Cavea & The Bad Seedsa, mirna i jeziva “The Child Inside” možda doživi svoju jazz obradu, a minimalistički mračni blues obogaćen gomilom specijalnih efekata “Goodbye” gotovo je savršen za zatvaranje koncerta. Bolji trenuci uključuju kinematičnu “Secret To An End”, “Should Be Higher” (obje kompozicije koje supotpisuje Gahan!), “My Little Universe” s malo dodira Kraftwerka, “Alone” te spomenutu “Goodbye”.
Najslabiji dio albuma je odabir singlova. Osim što ne pripada ni među najbolje ni najpristupačnije pjesme na ovoj kolekciji, “Heaven” nije podbacio, ali nije ni požnjeo veliki uspjeh i teško da će izdržati na set-listi grupe više od jedne turneje. Brža “Soothe My Soul” je upravo ‘neloša’, jedino što po subjektivnom ugođaju evocira “Kidz” Take Thata. Zato “Soft Touch/Raw Nerve” ima velik singl potencijal: kombinira zavodljivost electro-popa sa stavom Stonesa iz njihovih najbezobraznijih faza.
Kod grupe Depeche Mode neoklasicizam je u modi, odnosno rekreiranje poznatog zvuka i poznatog stila. Takve krojeve Dave, Martin i Andrew još uvijek dobro nose.