Otuđenost i dešperacija

…And You Will Know Us By The Trail Of The Dead su razočarani prodajom lanjskog “Worlds Apart” razmišljali o raspuštanju benda, međutim nakon oporavka vraćaju se sa “So Divided”, njihovim petim studijskim albumom.

Dvije prve stvari na albumu (ne računajući “Intro”) zvuče kao pravi prog-rock za dvijetisućite. “Stand In Silence” uz grunge-punk energiju i gitarski riff ima i ljepljiv vokal i karakteristično krčanje i distorziju preko svega. “Wasted State Of Mind” pak, nekim rješenjima podsjeća na rane Roxy Music, a vokal i pompoznost vuku na The Verve i Pulp. Slijedi “Naked Sun“, psihodelični blues u stilu B.R.M.C. koji završava s grandioznim fade-outom.

Nakon što su kao reference spominjani Britanci The Verve, Pulp i Roxy Music, kao i B.R.M.C., američki bend koji je bio optuživan da zvuči previše britanski, zanimljivo je čuti “Eight Days Of Hell“, čiji tekst (o turneji u UK-u) u kombinaciji s Beatlesovskom muzikom, zvuči kao parodija Ujedinjenog Kraljevstva.

U “Witch’s Web” (izvrsna balada u stilu Calexica) se osjeti dašak pustinje, inače ne bi nikad pogodili da ovaj bend dolazi iz Texasa.

“So Divided” je centralna stvar na albumu. Glazbeno, to je opet komad odličnog prog-rocka, s rasnim melodijma i eklektičnom strukturom skladbe. Što se teksta tiče, on je prototip onoga što zaokuplja …And You Will Know Us u njihovim pjesmama, a to su neprilagođenost, depresija i beznadni očaj. U takvu se atmosferu izvrsno uklapa i omot Conrada Keelyja (osnivača benda), čija 3D animacija u stilu video igrica daje osjećaj uznemirujuće otuđenosti i neljudskosti.

Baveći se najcrnjim ljudskim osjećajima (kad smo kod crnog; na jednoj slici na omotu su članovi benda odjeveni u crno, sa vranama iznad njih) …And You Will Know Us ne nude nikakve odgovore ili utjehu (kao što to radi na primjer Eddie Vedder istjerujući na svijetlo svoje i naše demone). Time pomalo zvuče poput neusmjerenog bijesa i frustracije u pjesmama adolescentskih punk i nu-metal bendova.

Međutim, horror na “So Divided” je ipak suptilniji, a kombiniran s bogatim melodijama i intrigantnim zvukom zabrinjavajuće podsjeća na Manic Street Preachers prije Ritcheyevog nestanka.

…And You Will Know Us By The Trail Of The Dead ne bi škodilo malo pozitivnosti, jer ovoliku količinu pesimizma je teško uzimati u većim količinama. Da je drugačije, u pitanju bi bio jedan od najboljih albuma 2006.