Osunčani Irci na razmeđi dvaju albuma

    1066

    The Thrills

    Teenager

    Datum izdanja: 23.07.2007.

    Izdavač: Virgin / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Midnight Choir
    2. This Year
    3. Nothing Changes Around Here
    4. Restaurant
    5. I Came All This Way
    6. Long Forgotten Song
    7. I’m So Sorry
    8. No More Empty Words
    9. Teenager
    10. Should’ve Known Better
    11. Theres Joy To Be Found/The Boy Who Caught All The Breaks

    Djevojke, more, plaža, kalifornijsko sunce… Time su nas The Thrills zarazili 2003. godine, kada su izdali svoj prvijenac “So Much For The City”, kojeg je odlično prihvatila publika, ali i kritika. Godinu i pol kasnije kao da su se vratili u tmurnu Irsku s “Let’s Bottle Bohemia”, jer su pjesme bile nešto tužnije i laganije, ali ih je i dalje krasila melodičnost kojom su osvojili srca mnogih fanova.

    Nakon poduže pauze bend se vratio na scenu s novim albumom “Teenager“, koji se nalazi negdje na razmeđi prvih dvaju albuma, s jedne strane nizom veselih pjesama, a s druge melodičnih balada. Reklo bi se ‘ništa novo, već utvrđivanje gradiva’ pa će mnogi biti zadovoljni materijalom jer ih podjeća na ‘prave’ The Thrillse, ali ja sam ipak očekivao mali pomak u zvuku.

    Melodije nikad nisu bile problem bendu pa se tako i dalje nižu jedna za drugom kako se mijenjaju i pjesme na albumu, a jedini minus bi im bio do kraja neizgrađeni vokal kojem fali snage u pojedinim pjesmama.

    Najveća muza im je i dalje Brian Wilson i The Beach Boys zbog čega su pjesme i vrlo živahne i razigrane, ali kako idemo prema kraju albuma tako se nekako i smiruje situacija što se najbolje može pratiti i tekstovima. Ispočetka su dosta mladenački, a kako se bližimo kraju, sve su više nostalgični i depresivniji…

    Muziku podržava

    Pjesma koja otvara album je “Midnight Choir“. Vođena je vrlo veselom mandolinom, malo je bržeg ritma, a govori o feštarenju u mlađim danima. “This Year” je jedna od ‘najhitoidnijih’ na albumu, s izrazito glasnom usnom harmonikom i pomalo vuče na grupu Ash, što nikako ne može biti loš znak.

    Najavni singl “Nothing Changes Round Here” započne vrlo melodramatično da bi se uskoro pretvorio u tipičnu The Thrills singlicu, tek nešto slabiju od “Whatever Happened To Corey Haim?” s prošlog albuma.

    Akustična “Restaurant” je odličan kontrast ostalim pjesmama zbog ugodnog faktora iznenađenja; vrlo ritmična je i “Long Forgotten Song“, dok je “I’m So Sorry” vrlo nostalgična i jedna od rijetkih koja bi se uklopila na prvijenac “So Much For The City”, a pjesma govori kako je prije puno lakše bilo održavati vezu dok su još bili mladi, tinejđeri…

    Na kraju su pjesme koje više izgledaju kao da su izletjele s “Let’s Bottle Bohemia” jer su nešto mirnije i staloženije, što ne znači da su dosadne, već tek nijansu manje zanimljive. Pjesma “Teenager” prednjači u tome sa svojim vrlo tužnim tonovima u kojima se ponovno osvrću na mladost, a do nje je još jedna vrlo lagana “Should’ve Known Better“, koja kvari cijelu priču.

    Žaljenje za prošlošću nikad nije dobro jer se tada često uhvatiš u nekoj letargiji i misliš što i kako si mogao drugačije. The Thrillsi su bili na prekretnici karijere, i ne znajući kako dalje, vratili su se u svoje pubertetsko doba pa se ovaj album može shvatiti kao problem odrastanja ovih mladih Iraca.

    Sa svojim prvijencom su postigli mnogo, s njegovim nastavkom su nijansu podbacili, ali ovaj album je zasigurno kamen spoticanja jer se ne vidi neki kreativan pomak, već jedna prosječnost u koju bend zapada.

    I dalje ima tu nekoliko predivnih indie pop-rock pjesama koje ćemo pjevušiti, ali kao cjelina album zvuči dosta zbrkano i previše nostalgično pa bi bilo bolje da se bend okrene budućnosti i novim uspjesima, nego da se kreće po prošlosti koja im je nanijela toliko rana.

    Umjesto da su se vratili nekih pet godina, u vrijeme prvijenca, oni su otišli predaleko, čime su dokazali svoju nezrelost za potpuni proboj na vrh otočkog indie rock svijeta. Za par albuma će plakati da su imali priliku postati veliki, ali za to su sami krivi.

    Ima još nade za The Thrills, samo da pobjegnu iz ove prosječnosti…

    Muziku podržava