Ostvaren euroamerički san

“Antidote” je drugi album norveškog benda Lowdown, koji svira, da se tako izrazim, euroameričku varijatu metala. Preciznije rečeno, švedsko-američku. A radi se o kombinaciji nu thrasha, thrasha i deatha, najbližu miksu stilova Machine Heada, Chimaire, Meshuggaha i Darkanea.

Žestoki thrash riffovi i modulativni death vokali osnovno su obilježje materijala, koji se od sličnih ostvarenja razlikuje po neuobičajeno sporim i srednjim ritmovima, kojima je protkana većina pjesama, te po njihovoj strukturalnoj razrađenosti.

Vjerojatno je to jedan od razloga radi čega se Lowdown na nekim mjestima uspoređivao i s Panterom, no, ja ih se ipak ne bih usudio usporediti sa tako velikim bendom kakav je Pantera.

Takav se razvoj situacije može čuti već u prvoj pjesmi “Inside Reveletions“, gdje će mnoge zasigurno iznenaditi početni riffovi, dosta nalik onima iz Metallicinog “Enter Sandmana”, koja spada u kategoriju sporih i srednje brzih i u koju su ubačene ‘računalne bube’. Takav je omjer brutalnih riffova i umjerenih guturalnih vokala i u pjesmi “Nothing Will Come“, a da je ovo doista materijal koji je rađen s idejom, dokazuje akistični instrumental “… And Reborn“, te posljednja, deset minutna pjesma “Imperfection (The Bleeding Spource)“, koja je u svojem dvotrećinskom dijelu još jedna snažna pjesma umjerenog ritma, da bi u zadnjoj trećini do kraja stigla uz pomoć akustike.

Ustvari, možda bi se izgled pjesama, uz ritmičku sličnost s navedenima, najvjerodostojnije mogao opisati u naslovu sedme po redu – “Chaos In Harmony“. A kad je već spomenut Machine Head, njihovom stilu nekako mi se najbližima čine pjesme “Me vs. Everything” i “Your God Failed“, koje čak malo, poglavito u gitarističkom dijelu, podsjećaju i na Soulfly.

A ono što također treba posebno istaknuti je izuzetna produkcija, koja bi pri pogledu na ime izdavačke kuće i benda mogla biti i iznenađenje, no, ne i kad se spomene podatak da ju je radio jedan od najpriznatijih svjetskih metal producenata Daniel Bergstrand, u čiji su se notes upisala i poznata imena, poput Meshuggaha ili In Flamesa.

Očito je da je i on prepoznao potencijal ovog benda, koji je ovim albumom postao neupitan, i kojim će, vjerojatno, biti zadovoljni svi pobornici death/thrasha, pogotovo oni iz redova novije generacije, kojima ne smeta ‘moderniziranje’ omiljenog im stila.