Optimistična lekcija iz nihilizma, egzistencijalizma i mizantropije

Titus Andronicus svojim trećim studijskim albumom “Local Business” ulazi u svojevrsnu sivu zonu interpretacije.

Obožavatelje naviknute na citate iz književnih klasika (s prvijenca “The Airing of Grievances”) ili opise događaja iz Američkog građanskog rata (s nasljednika “The Monitor”), vjerojatno će začuditi redukcija metafora, izostanak ‘hardcore’ garage psihodelije i plejade glazbenih gostiju. No, čini se da baš taj (formalni) izlazak iz kompleksnog ‘intertekstualnog tkiva’ u sirovu svakodnevicu, te koncentracija na jednostavnije oblike (uglavnom dominantnog) punk rocka, otvara “Local Business” novim slušateljima. Gledano iz perspektive glazbene kritike, Titus Andronicus proizveli su solidan, nepretenciozan album; odterećen u melodioznom i sadržajnom smislu, razumljiviji u okvirima iznošenja intimne problematike, ali zasićen klišeiziranim žargonom odupiranja društvenim konvencijama, medijskim konstruktima i bezličnim međuljudskim odnosima. Za razliku od “The Airing of Grievances” i “The Monitor”, gdje diskurs otpora energiju crpi iz apstraktnog ideala slobode, ateizma, prevrednovanja svih vrijednosti, besmislenog ratovanja i smrti, a što vjerno dočarava gotovo paranoična sintagma ‘mi protiv njih’, na “Local Business” bilježimo obrnuti proces: od apstrahiranja do konkretizacije.Već uvodna pjesma “Ecce Homo“, obojena (pojednostavljenim) ničeanskim tonovima, najavljuje taj prijenos fokusa na razinu pojedinca, međutim, ne i apsolutni zaokret od mnoštva. Naime, unatoč motivu individue i kontekstu osobnih problema (npr. poremećaj u prehrani, ovisnosti, sloboda, odrastanje, tijelo, neprilagođenost, nedostatak samopouzdanja), društvo se i dalje zrcali kroz pojedinca, kao što se pojedinac profilira kroz ili distancira od društva i kulture oko sebe. No, vrijedi istaknuti da to ‘suočavanje s realnošću’, s obzirom na količinu fikcionalnih sadržaja obrađenih na prethodna dva albuma, ne čini “Local Business” ništa više otpornim na pretjerivanje, cinizam, dugačke solilokvije ili ideološke konstrukte.

Krucijalnu dopunu ‘in your face’ poetike Titusa Andronicusa ovdje, osim eksplicitnih opisa npr. poremećaja u prehrani ili autoironije, čini humor. Ne možemo konstatirati apsolutnu izmjenu svjetonazora, ali možemo reći da smo suočeni s naznakama ili novim zamahom optimizma. Opći besmisao, razočaranje, mržnja, bijes, strah i nesigurnosti oko identiteta izvrgnute su ironiji, rasterećene depresivne i bezizlazne atmosfere, te se javljaju kao izvor kreativnosti, modusi za ‘preživljavanje krize’.

“Local Business” možda ne sadrži simfonijsku kompleksnost zvuka ispunjenog trubama, violinama, dramatičnim distorzijama, bubnjevima ili gajdama, zbog čega lakoćom može iskliznuti u sjenu ili tek prosjek svojih prethodnika, ali ipak donosi desetak dinamičnih, razigranih, na trenutke čak euforičnih pjesama, i to u okvirima već iskušanih formula (npr. “In A Small Body“, “My Eating Disorder“).

No, ako tražimo glazbene izvore bliske zvuku ovog albuma, morali bismo prvotno zaviriti u riznicu punk rocka i nasljeđe bendova kao što su The Clash (npr. “Still Life With Hot Deuce And Silver Platter”, “In A Big City”) ili The Ramones (npr. “Food Fight!”, “Titus Andronicus VS. The Absurd Universe (3rd Round KO)”).

Naime, čini se da su Titus Andronicus utjecaje suvremene indie rock glazbe ovdje malčice izgurali u drugi plan.