Opjevavanje najcrnjega onih koji to najbolje znaju

Tri godine nakon prvog zajedničkog albuma “Still Smiling”, Blixa Bargeld i Teho Teardo prošle su godine ponovno udružili snage i napravili “Nerissimo”.

Kako su i sami rekli, ova kolaboracija nije puka suradnja, nego rezultat umjetničke i osobne veze. Stoga nije ni čudno da stvar nije stala na jednom albumu jer je povezanost očita i izrazito plodna. Blixa i Teho razumiju se na više razina i sve se to vidi i na albumu “Nerissimo”. Naslovnica je albuma referenca na sliku “Ambasadori” Hansa Holbeina mlađeg, s filozofskim, religijskim, znanstvenim i umjetničkim motivima.“Nerissimo” je trojezičan album, i to treba odmah naglasiti jer ukazuje na njegovu kompleksnost. Koncipiran je tako da je uvodna pjesma “Nerissimo” na engleskom, a završna, također “Nerissimo”, na talijanskom. Naslovna pjesma, odnosno njezine dvije verzije funkcioniraju kao korice knjige ili zagrade unutar kojih se nalazi sadržaj u raznim bojama, a sve ih obuhvaća ono najcrnje (nerissimo).

Iako je crna boja obično shvaćena kao odsutnost i nedostatak, na ovom se albumu manifestira kao boja koja sadrži sve ostale, pa tako u uvodnoj pjesmi čujemo stihove “blue is not the color of my voice”, “green is not the color of my voice”, “red is not the color of my voice” i ključan stih, “so I sing what I sing best, black the blackest, until we get to the other side and there is no more darkness left. My voice doesn’t seem to have a color”. Tama nije odsustvo, nego prisutnost u kojoj boje postaju vidljive i s obzirom na koju uopće mogu biti vidljive.

Blixin bariton na ovoj, ali i na svakoj drugoj stvari zvuči, kao i uvijek, odmjereno i sa stilom koji je i danas nedodirljiv i koji jednostavno strši jer je stvoren da opjevava ono najcrnje.

“DHX 2” djeluje najsablasnije s odrješitim stihom “hope should be a controlled substance”, a “Ich Bin Dabei” zvuči kao da je zaostatak s “Alles Wieder Offen” Neubautena.

Obrada Caetana Velosa, “The Empty Boat“, u kojoj se čuju drveni puhački instrumenti, koje su i htjeli istaknuti na ovom izdanju, zanimljiva je inverzija originala u novo i tamnije ruho.

Jedna od pjesama otpjevanih na njemačkom i talijanskom ujedno je “Animelle“, koja je možda i najzanimljivija stvar s ritmičnom izmjenom stihova “komm komm, bleib bleib, vieni vieni, stai stai”. Tehovo šaputanje i Blixino gotovo ritualno ponavljanje navedenog stiha efektno su i dojmljivo sinkronizirani.

“Nerissimo” je samo još jedna potvrda kako Blixa Bargeld i Teho Teardo dobro funkcioniraju zajedno i kako znaju prepoznati koje boje nedostaju u tami što često prevladava, a čuti ih uživo bit će bogato iskustvo, i tjelesno i duhovno.