Operna šetnja kroz razdoblja

Prije više od četiri stotine godina nastala je prva opera, “Daphne”. Spajanje glazbe, scene, teksta i kostima bilo je nešto novo i zanimljivo. Često je opera bila medij kojim su se proslavljali mnogi skladatelji i pjevači.

Od tada pa sve do današnjih dana opera ima brojne poklonike. Dok se neki na sami spomen opere hvataju za glavu i ne mogu razumijeti one koji je vole, ti ostali veselo uživaju u zvucima šarolikih arija.

Većina velikih skladatelja klasične glazbe pisala je opere. Bilo da su ozbiljne, komične, ljubavne ili povijesne opere, kroz određene likove prenosili su svoju viziju svijeta u kojemu su djelovali.

Dvostruko CD-izdanje “Opera New Generation” pokušava dati lepezu najboljih opernih arija i njihovih skladatelja, vodeći nas kroz vremensku šetnju od baroka do kasnog romantizma.

Na prvom kompilacijskom CD-u zastupljeni su skladatelji baroka, predklasike i klasike: Monteverdi, Vivaldi, Purcell, Handel, Rameau i Mozart. Svaki stil ima svoj prepoznatljiv zvuk orkestra i način pjevanja.

Mozartova arija Kraljice noći iz opere “Čarobna frula” vjerojatno je najpoznatija operna arija na svijetu. Već i mala djeca znaju da je to ona pjesma ‘gdje teta mora jaako visoko pjevati’. Vrlo lijepa, nježna ljubavna arija “Che farò senza Euridice” J.W.Glucka uvijek je zanimljiva u izvedbi kontratenora.

I Purcell je pisao nježne ljubavne arije; smatra se da je arija Didone “When I Am Laid in Earth” iz opere “Didona i Enej” jedna od najljepših ljubavnih arija ikada napisanih. Handlova arija “Ombra mai fù” također je vrlo poznata, možda poznatija pod nazivom “Largo” koja se izvodi na mnogim koncertima, a često umjesto glasa solističku dionicu izvode flauta ili violončelo.

Iako su široj publici to vjerojatno najpoznatije arije na 1. CD-u, ostale su također prekrasne. Izvode ih renomirani glazbenici, koji imaju ugovor s EMI diskografskom kućom.

Slušajući redom, svi izvođači su sjajni (inače ne bi bili snimljeni), no neki se uvijek svojom briljantnošću ističu. U Vivaldievoj operi “Bajazet” Patrizia Ciofi zadivljuje pjevajući barokne ukrase i kolorature, čisto i jednostavno, kao da je to nešto najlakše na svijetu.

Njena imenjakinja, Patricia Petibon, u Rameauovoj operi “Platée” glazbom i artikulacijom teksta upečatljivo i sarkastično glumi svoju ulogu i doslovno vas u vlastitoj sobi odvodi na pozornicu, jer njenom izvedbom si stvarno možete dočarati što se događa na sceni.

Najsvijetlija točka ove kompilacije svakako je arija iz Vivaldijeve opere “Giustino” u izvedbi mladog kontratenora Philippea Jarousskya. Taj mladi umjetnik doslovno ostavlja bez daha i odvodi slušatelje u neki drugi svijet gdje vlada smirenost, jasnoća i ljepota zvuka.

Na drugom kompilacijskom CD-u redaju se arije romantičnih i kasnoromantičnih skladatelja. To su Donizetti, Rossini, Verdi, Puccini, Berlioz, Gounod, Offenbach, Heuberger i R.Strauss. U tom razdoblju opera je bila ultrapopularna, na vrhuncu.

Veliki orkestri, blještavila na raskošnim pozornicama i operne zvijezde bel canto pjevačke tehnike predstavljale su veliki događaj za svaku izvedbu u velikim opernim i kazališnim kućama.

U tom razdoblju nastale su najpoznatije svjetske opere: “Traviata”, “Trubadur”, “Aida”, “Tosca”, “Turandot”, “Don Carlos”, “Madamm Butterfly”, “Carmen” i mnoge druge kojima su se proslavljali skladatelji. Te opere su pune strasti, dramatike, i ljubavnih boli, stoga je i cijeli album u dramatičnom i melankoličnom raspoloženju.

Kao posebno inspirirajuće izvedbe, izdvojila bih sopranisticu Sumi Jo, Južnokoreanku, u Straussovoj dugačkoj ariji “Großmächtige Prinzessin” i mladog Rolanda Villazona, u Puccinijevoj ariji “E lucevan le stelle“.

Naziv ovog kompilacijskog izdanja je “Opera New Generation”. Pitanje je: tko ili što predstavlja tu novu generaciju? Opera svakako ne, jer je uvijek je aktualna onakva kakva je napisana. A što je s izvođačima? Snimke su iz razdoblja od 1991. do 2006. godine, stoga ima mnogo onih koji sigurno ne pripadaju nekoj ‘novoj generaciji’ (rođeni npr. 1940. godine)

Veliki dio izvođača je rođeno 1960-ih godina. Ni oni ne pripadaju ‘novoj generaciji’. Svakako, ‘nova generacija’ je nekolicina mladih ljudi čije karijere su u usponu, a to su latvijska sopranistica Elina Garanča, francuski kontratenor Philippe Jaroussky i meksikanski tenor Rolando Villazón. Oni su najmlađi predstavnici. No, možda bi izdavačke kuće trebale ukazati više povjerenje mlađim talentima.

Popratni materijal ovog dvostrukog izdanja je vrlo oskudan. U popratnoj knjižici nalaze se samo osnovni podaci svakog broja: skladatelj, naziv i izvođači, a na trojezičnom tekstu je samo vrlo sažet i nezanimljiv tekst o operi i nabrajanje skladatelja čije opere se nalaze na albumu.

Iako su mnogi važni skadatelji nedovoljno zastupljeni, operna šetnja kroz razdoblja ipak daje neku predodžbu opere kroz razdoblja, i dobra je početnica za slušanje opernih arija.