Opća opasnost opet na snazi

Srećom, ne ona prava i ne onakva pod čijim je sirenama nastao ovaj županjski bend. Čiji me reunion obradovao kao malo koji u muzičkom svijetu, pa tako još dan danas ne mogu prežaliti što ih nisam vidio na koncertu s Divljim jagodama i Whitesnakeom lani u Osijeku. No kako to, na sreću, nije bio ‘jednokratni’ povratak, znam da će biti prilika da ispravim taj propust.

Nastala u najtežim vremenima novije hrvatske povijesti, tijekom Domovinskog rata, Opća opasnost je u crnim vremenima i s rockerskog aspekta, bilo jedno od rijetkih svjetala na hrvatskoj sceni. Mada nikada preveliki ljubimci medija, barem ne onih velikih, samim tim i izuzetno bitnih, dečki iz Opće opasnosti nisu se obazirali na to i u nekoliko su godina objavili albume s gomilom dobrih pjesama, koje bi se praktički sve mogle naći na ovom, povratničkom ‘best of-u’, dobrodošlom kao rijetko koji.

I što je najvažnije u priči oko benda, okupili su oko sebe veliki broj obožavatelja, koji su prepoznali kvalitetu njihove muzike i bez mogućnosti da im stalno bude nuđena. A i znano je da hard rock scena u Hrvatskoj nikada nije bila posebno poštivana, nikada nije dobivala pravu priliku, pa bendovi koji su pokušavali svirati takvu, žešću varijantu rocka, nisu baš nailazili na topli prijem niti kod medija, a koliko se sjećam niti kod većinskog dijela kritike.

Ali u slučaju Opće opasnosti spasa nije bilo. To je tako dobar bend da je bilo jasno da će se probiti i bez ičije ‘pomoći’, i danas se malo se tko usuđuje, ili bi se barem trebao usuditi reći da Opća opasnost nije jedan od najboljih hrvatskih rock bendova nastalih u zadnjih dvadesetak godina.

Može se nekome ne dopadati njihov čvršći, glasniji, rezolutniji i rezonantniji sound, no nitko ne može reći da on nije dobar i da nema debelu podlogu i veliku potporu među mnogim rock generacijama.

Pa bi stoga možda bilo logičnije da su objavili box-set sa svim albumima, samim tim što sam u mnogo navrata bio iznenađen, naravno ugodno, saznanjima da Opća opasnost ima veliki broj obožavatelja među mlađom publikom, kojoj bi tako nešto dobro došlo. A i nama starijima bi podsjetnik na kompletnu kolekciju na istom mjestu bio zgodniji, ali i ovako je dobro, makar morali malo ‘raskapati’ po kućnim fonotekama.

Inače, ono što je mene oduvijek dodatno privlačilo u muzici ovog benda je činjenica da se u njoj osjeća da ima i srce i dušu. Upravo je to, po meni, razlog što, osim tipičnih hard rock himni s jako lijepim solažama i riffovima, u baladama ima puno melankolične atmosfere, a neke od takvih, nešto manje eksponiranih pjesama su “Dan bez imena” ili “Ti mi nećeš reći zbogom“.

Naravno, vrh vrhova je “Jednom kad noć…“, balada koju svi pjevaju i po kojoj se bend prepoznaje, no to je tek jedna od odličnih pjesama. Prisjetimo se samo još nekih balada kao što su “Srce zna“, “Njene sjene” ili ‘slavonijanizirani’ rock “Rastaviše i nas dvoje“. Ali i kvalitetnih hard ‘brzanaca’ “Treba mi nešto jače od sna“, “Ti“, “Opća opasnost“, “Doktore“, “Nebo“, “Grad“, “Mjesečar” ili “Ratujem sa ženama“.

Naravno, od onih koje su ponuđene na ovoj kolekciji, kakvu malo koji naš bend može složiti, samim tim jer je diskografija Opće opasnosti ponudila još dobrih pjesama, pogotovo na albumu “Treba mi nešto jače od sna” koji je, za mene, jedan od klasika hrvatskog rocka.

Zato mi je iznimno drago što su se Pero i ekipa vratili na scenu i ne sumnjam da će njihov novi album biti završni pečat na ‘operaciji povratak’.