Ono sve što ne znate o njima

Radi se zapravo o dva albuma objavljena za dva različita izdavača – jedan za njemački City Slang i drugi za Lambchopovu službenu američku izdavačku kuću Merge Records. Pjesme na oba diska se uglavnom preklapaju – od njih 17 odnosno 18, devet se nalazi na oba izdanja, uključujući dvije različite verzije “Your Life Is A Sequel” i “Alumni Lawn”, te dužu (“The Decline Of Country And Western Civilization 1993-1999“) i kraću (“The Decline Of Country And Western Civilization Pt. II: The Woodwind Years“) verziju pjesme “Two Kittens Don’t Make A Puppy”.

“The Decline Of Country And Western Civilization” (kako bi bilo najlakše zajednički nazvati ova dva izdanja) je zapravo kolekcija verzija Lambchopovih pjesama koje, iz nekog razloga, nisu svoje mjesto pronašle na službenim izdanjima, tj. koje na tim izdanjima poznajemo u drugačijim izvedbama.

Sve su se te pjesme kasnije našle na “What Another Man Spills”, “Nixon” ili “Is A Woman”, samo na njima ne zvuče onako kako ih ovdje imamo prilike čuti. Jedina stvarno nova pjesma na ovome izdanju je “Gettysburg Address” i, po meni, ujedno najbolja pjesma ovdje.
Extra bodovi idu City Slang izdanju jer se na njemu, za razliku od Mergeovog izdanja, nalazi “Soaky In The Pooper“, jedna od najinteligentnijih pjesama koje je Wagner ikada napisao.

Ovo je, zapravo, druga kompilacija nikad objavljenih verzija Lambchopovih pjesama, jer je prva takva izdana 2001. pod imenom “Tools In The Dryer”, a pokriva razdoblje Wagnerovog stvaralaštva od 1987. do 2000. Budući da je Wagnerova ideja kad je stvarao albume “Aw C’Mon/No, You C’Mon” bila da svaki dan sjedne i napiše po jednu pjesmu, uopće ne sumnjam da je neobjavljenog materijala ostalo za još nekoliko ovakvih albuma.

Ono što je oduvijek držalo na okupu sve Wagnerove albume definitivno je njegov karakterističan vokal, no problem s ovim albumom-kompilacijom je u tome što je to i jedina poveznica na ovome izdanju. Zato nije teško primjetiti da se ove pjesme nikada ni nisu trebale naći na istome nosaču zvuka, a to što su ovdje ipak objavljene zajedno možda i nije bila sasvim dobra ideja. Iako to, naravno, ionako nije važno, jer Lambchop nikada nije bio bend koji je igrao po ikakvim drugim pravilima osim svojim vlastitim.

Istina je da će vam ova izdanja vjerojatno predočiti povijest i evoluciju Lambchopa bolje od bilo koje ‘best of’ kompilacije, pitanje je samo da li će vam se ono što o njima saznate doista i svidjeti. Vjerojatno je zbog toga ovo jedan (tj. dva) od onih albuma koji su namijenjeni samo već zagriženim fanovima kojima ništa ne može pokvariti mišljenje o jednom od najboljih američkih country rock bendova.

Iako sam i sama jedna od takvih fanova, moram prizanti da se preslušavanjem ova dva albuma osjećam kao neka vrsta voajera, kao netko tko sluša nešto što nitko nikada nije trebao čuti. Provjerite zašto.