Oluja nad rajem otpuhala pohlepu i smrt

Godinu u kojoj su lanjsku obljetnicu dekade postojanja proslavili bogatim DVD/CD box-setom “10 Jahre: Wild Und Frei”, njemački ‘srednjevjekovni’ rockeri Saltatio Mortis okrunili su i s novim, osmim studijskim izdanjem “Sturm Aufs Paradies“, nasljednikom “Wer Wind Sät”, objavljenim 2009.

Saltatio Mortis jedan je iz plejade kvalitetnih njemačkih folk bendova, a za one koji ih možda nešto manje poznaju, recimo da bi ih se moglo usporediti sa In Extremo. S tom razlikom što je njihova glazba nešto manje kompleksna, no ima izuzetno lijepe melodije, živahne, potentne, energične i iznimno privlačne ritmove, djeluju uravnoteženo i s moćnim koncertnim potencijalom.

Okosnica su joj folkerske gajdaške izvedbe i rock i metal gitare, te kvalitetno pjevanje Alee der Bescheidene, koje modulira u rasponu od žestokih, grubljih ‘hevijanerskih’ izdanja, pa sve do emocijama podložnih interpretacija u laganijim naslovima. Moćan sound obogaćuju i akustične gitare, piano, i još neki stariji instrumenti (frula, harfa, zviždaljke, bouzouki, didgeridoo…), koji uz epsko-srednjevjekovnu atmosferu albumu daju i potrebnu dozu dramatičnosti.

Također, svaki instrument, gajde najviše, dobiva prigodu da se, neki doduše nakratko, istakne u solo izvedbama, a Thomas Heimann-Trosien u produkcijskom je dijelu balansirao srednjovjekovne i moderne elemente. Pjesme su kombiniranih ritmova, s dominacijom bržih, te srednjih, skoro sve imaju i usporenije atmosferičnije dijelove, a ima ih nekoliko u kojima je Saltatio Mortis dokazao da su majstori za napraviti folk baladu.

To su “Eulenspiegel“, sa značajnim utjecajem frula, pa pianom, te sugestivnim muško/ženskim pjevanjem obilježena “Orpheus“, sa središnjim bržim dijelom uz gajdaški solo i gitarski riff, te jedan od favorita albuma, još jedna sporija stvar, “Wieder Unterwegs“, s prekrasnom gajdaškom melodijom, akustikama i sjetnim vokalima.

Najpotentinija pjesma hipnotična je, energična i pijevno-plesna himna “Habgier Und Tod“, a jak koncertni potencijal posjeduju i “Hochzeitstanz“, “Ode An Die Feindschaft“, te “Der Letzte Spielmann“, bez obzira na neke sporije dijelove, koje pak amortiziraju polkasti ritmovi.

Definitivno, Saltatio Mortis ovim je albumom potvrdio svoju visoku folkersku klasu, i niskom od 13 pjesama podjednake kvalitete, s prstom prema gore, najavio ‘borbu’ za vrh te scene. U prilog tome idu im vrlo dobri scenski nastupi, što je jedan od glavnih uvjeta da se dojam o bendu kompletira. A Saltatio Mortis i tu ima prednost nad mnogim kolegama.