Oko tebe moji stari znanci…

“Konac konca” još jednom. I to uživo. I to s nekoliko novih i novijih pjesama. I to od Živog blata. I to od Siniše Vuce. I tako dalje…

Upravo je fascinantno da Živo blato još uvijek postoji i da uspijeva privući na koncert više od petero ljudi. Ne zato što je bend Vasilija Mitua loš, već jednostavno zato što je alter ego Generala u principu običan narodnjak i glazbeno mu se ne može vjerovati. I onda se postavlja pitanje kako to da se bend još nije raspao. Valjda ipak ima nešto u tom zlatnom albumu hrvatskog hard rocka.“Konac konca” definitivno je najbolji hrvatski heavy metal album svih vremena. Kako bismo inače mogli shvatiti popularnost benda 12 godina nakon jedinog izdanja? Inače neka sve ide u onu stvar.

U 2012. Vasilije je izdao live album Živog blata koji je u unutarnjoj knjižici posvetio Siniši Vuci (?) i tako barem na nekoliko mjeseci kupio strpljenje neobjašnjivo vjerne publike. Opet obećava nove albume s 25 tisuća novih pjesama i minuta.

Album otvara “Doktor“, valjda posveta onom čovjeku koji još polarizira hrvatski narod i na čijim se leđima lome dvije Hrvatske. Slijede neke pjesme koje su ušle u osnovnu lektiru hrvatskog heavy metala, “Estrada” i “Objede“, u kojoj General pjeva simboličnu “Briga me za sve te objede“.

“Kasap iz Đakova” prva je nova stvar te je možda i najbolja nova pjesma na albumu. Nažalost, ipak se čini da noviji materijal ne dostiže vrhunce “Konca konca”, dok bi “Kurva” možda bila blesava i vulgarna verzija Dugmetove “Lažeš” koju pjeva Tifa, inače najveći uzor našem Vasiliju.

Našlo se tu mjesta i za nekoliko neizostavnih budnica metalskog dijela hrvatskog naroda, poput odlične “Ubij se“, “Maloljetna” ili “Pucka“. Prvi CD na izdanju zatvara “Oprosti mi“, zaista sjajno komponirana balada. Nakon toga, na drugom CD-u, Vasiliju se pridružuju djevojke koje mu pružaju vokalnu podršku i započinje definitivno i daleko najdosadniji dio cijelog albuma, od “Otet ću te njemu” do “Kataklizme”.

“Ne volim te” ukupno je lako moguće najbolja pjesma koju je Siniša Vuco napisao, dok neke nove poput “Neću rabiti kondome” jednostavno zvuče bezobrazno i vulgarno, uz ipak iznimno dobru instrumentalnu podlogu. Nažalost, neke su pjesme odsvirane dva puta, što je zaista glupost prve klase.

Postavlja se očito pitanje: žele li fanovi još jednom slušati “Konac konca”, samo u koncertnom okruženju i uz pokoje zborno pjevanje publike? Na zdravoj glazbenoj sceni odgovor bi vjerojatno bio ne, ali na hrvatskoj estradi (?) to prolazi kao od šale. Možda Vasilije jednog dana i prijeđe onih pet posto pa ćemo ga gledati i u najvišim političkim institucijama.

Sve u svemu, Vasilije je davno obećao novi album i to još nije ostvario, a ovaj live CD neće popuniti prazno mjesto koliko god on nekome bio dobar ili loš. A u principu, niti je dobar, niti loš. Samo neiskren. To znamo zbog onih harmonika koje mnogi toliko lako zaborave.

“Oko tebe moji stari znanci, a mi smo bili i ostali stranci“.