Odrješito i bez kompromisa

    1411

    Art Blakey And The Jazz Messengers

    Caravan (Keepnews Collection)

    Datum izdanja: 11.06.2007.

    Izdavač: Riverside / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Caravan
    2. Sweet ‘N’ Sour
    3. In The Wee Small Hours Of The Morning
    4. This Is For Albert
    5. Skylark
    6. Thermo
    7. Sweet ‘N’ Sour (take 4, bonus track)
    8. Thermo (take 2, bonus track)

    Ako je Thelonious Monk zasluženo nosio titulu ‘visoki svećenik bebopa’, onda bi Artu Blakeyu valjalo prišiti nadimak ‘kum hard-bopa’, kojeg je u prvoj polovici pedesetih ovaj (u svakom smislu) golemi bubnjar propelerskom odrešitošću krenuo formirati na sceni.

    Veliki sedamnaestočlani inicijalni sastav Blakeyevih Messengersa se 1953. godine restrukturirao u kvintet/sekstet pod nazivom Jazz Messengers i formalnim vodstvom pijanista Horacea Silvera.

    Manje od tri godine trebale su Silveru da se odvoji od Blakeya, ostavljajući deset godina starijeg bubnjara s novim imenom sastava i malo čim drugim. Sa Silverom su otišli praktički svi članovi sastava pa se Blakey okrenuo putu svog učitelja Billya Eckstinea, okupljanju mladih talenata s novim idejama pod svojim glazbenim vodstvom. Rezultat je bio krajnje impresivan: tijekom pedesetih godina nitko nije uspostavio takav jazz laboratorij za uzgoj mladih jazzera kao Blakey.

    Caravan” je pak artefakt koji gornjoj tvrdnji govori izravno u prilog. Prvi od tri albuma što su ih Jazz Messengersi snimili u relativno kratkoj epizodi odigranoj između Orrina Keepnewsa i Arta Blakeya u periodu 1962-1964 pod etiketom Riverside svjedoči o jednoj od najinteresantnijih i najimpresivnijih personalnih promjena u povijesti jazza.

    Muziku podržava

    Ako pogledate ultramladu postavu na ovom albumu, lako će vas oduševiti količina genijalnih talenata koji su tada – i ponajviše zahvaljujući Blakeyu – tek izranjali na svjetskoj sceni. Nitko od njih, ponajprije Wayne Shorter pa ni Freddie Hubbard, tada još nisu dosegli svoj puni zenit: Shorter će ga dosegnuti za koju godinu s drugim Davisovim kvintetom i zrelijim solo radovima (“Night Dreamer”, “Ju Ju”), Hubbard nešto kasnije s “First Light i “Red Clay”. Reggie Workman se upravo krenuo nametati kao važnija pojava sa zapaženim gostovanjem na iznimnom Coltraneovom albumu “Olé”, dok je donekle cementiran status imao tek trombonist Curtis Fuller.

    Da je riječ o smjesi članova čija individualna energija tek ima doseći točku vrenja, vidljivo je iz svake pore ovog albuma, i upravo to ga i čini tako iznimnim. Gotovo da možete namirisati uzbuđenje i napregnutost glazbenika svjesnih siline i snage vlastite kreativnosti.

    Ipak, njihovo potpuno glazbeno formiranje tek će doći, tako da se ne bi moglo tvrditi kako je “Caravan” ploča koja bi mogla stati uz bok eponimnim ostvarenjima jazza svog vremena.

    No, usprkos tome, riješenost i odlučnost svirke na ovom disku toliko je impresivna i neupitna da čitav album ostvaruje izniman umjetnički dojam. U ovome je zacijelo ključnu ulogu odigrao sam Blakey, čija je bubnjarska kondicija i stamenost u neumoljivom gonjenju ritma i danas teško nadmašiva.

    Najbolji dokaz je dijabolična naslovna skladba, gdje lider stvara dojam kako je čitav bend tek posada djece ukrcana na golem vrtuljak što ga meštar ceremonije vrti iz sve snage dok se i slušatelju ne zavrti u glavi.

    No, ovi Jazz Messengersi ipak imaju i Shortera i Hubbarda – tako Shorter ostvaruje kompozitorski najbolji komad ploče u iznimnom valceru “Sweet ‘n’ Sour“, prepunom kontrarnih boja i raspoloženja, a u još jednom vlastitom komadu “This Is for Albert” (posvećenom pijanistu Budu Powellu) Blakey donosi izvrsnu interakciju u dijalogu s Cedarom Waltonom na klaviru.

    Nabrijani Hubbardov “Thermo“, pak, odličan je manifest mladog trubača o snazi što čuči unutar hard-bopa. Baladni standardi “In the Wee Small Hours of Morning” i “Skylark” veoma su atmosferični, ispunjeni profinjenim lirizmom koji se bez problema sluša veoma pozorno, ali i kao podloga sunačanom nedjeljnom jutru.

    Koliki je balans unutar ovog sastava Blakey ostvario, najbolje oslikava detalj da on sâm nigdje, osim u otvarajućem “Caravanu”, ne odskače kao super-autoritativni temeljac sastava. Kada se zna o kako se autoritativnom bubnjaru radi – čiji ritam otpuhuje sve ispred sebe poput pijavice – jasno je o kako je odmjerenoj kemiji riječ.

    Ipak, Blakeyev duh vidljiv je prije svega u atmosferi svirke, nepokolebljivoj do kraja čak i u naoko pitomoj formi. Može se reći da je i on sam bio upravo takav u hard-bop fahu, kojem je ostao vjeran do kraja.

    Postava: Art Blakey (bubnjevi); Wayne Shorter (tenor saksofon); Freddie Hubbard (truba); Curtis Fuller (trombon); Cedar Walton (klavir); Reggie Workman (kontrabas).

    Muziku podržava