Odlično zvuče autoironija i zajebancija na fidlarovski način

Nazvani jednim od najboljih bendova prema Stereogumu 2012., Fidlar suvereno kroče svojom ucrtanom stazom.

Sjajan debitantski album bio je veliko otkriće, a drugi je samo nastavak te uspješne priče. I nije bez vraga toliki hype oko njih kad zaista zvuče žestoko, samouvjereno, buntovno i razigrano. Energija koja je prisutna na obadva albuma ostavlja bez teksta jer se zaista vidi ta beskompromisna snaga izričaja i stava. I drugi su prepoznali taj talent pa su bili na turneji s The Hives i The Black Lips.Što se tiče žanrovskih odrednica riječ je o skate punk/garage punk bendu i to iznose u najboljem smislu tog žanra. Punk im je u krvi, ali i Kalifornija sa svojim surferskim i skaterskim odlikama, koje je Fidlar tako dobro prisvojio. Osjeti se taj opušteni i zajebantski stav koji zaista podsjeća na kalifornijske plaže i zabave. Istina je da mnogo duguju mjestu iz kojeg dolaze, a to je Los Angeles, i imanentan im je taj mentalitet.Zanimljiva je igra s imenom benda – Fidlar je skraćenica za ‘Fuck It Dog, Life’s A Risk’ ili ‘Forget It Dad, Life’s Alright’. I već je tu vidljiva ta autoironija koja se proteže kao podtekst kod Fidlara. Nema tu velike ozbiljnosti, nego je prisutna stanovita lakoća stvaranja glazbe i nonšalantan (ali ne i površan) pristup istoj.

Album vrvi energičnim i zabavnim pjesmama od kojih je teško izdvojiti najbolju jer sve teče kako treba, bez rupa i posustajanja. Ovo je jedan od onih albuma koji vam sjednu na prvu i što ih više preslušavate sve vas više uvlače u svoju jezgru.

Tekstualno je to prepuno ironije, cinizma i zajebancije koja je humoristična baš onoliko koliko treba biti, bez odlaženja u ekstreme kao u uvodnoj “40oz. On Repeat“: “Cause everybody’s got somebody, everybody but me..“. I nije to lamentacija, nego autoironija i šala na vlastiti račun jer se baš to primjeti u vokalnoj izvedbi.

Sredina albuma potpuno rastura s plesnom “West Coast“, sarkastičnom “Sober” i himničnom “Why Generation“. Svemu se oni rugaju: mladima, starima, trijeznima, pijanima, ostavljenima i prevarenima, a najviše vlastitim promašajima i zabludama kao u “Stupid Decisions” i “Bad Habits“.

Toliko zabave u tako malo vremena koliko traje album ostavlja vas bez teksta i samo želite pritskati ‘replay’. Fidlar je bend s mudima i toga su svjesni i ne libe se pokazati koliko mogu biti jaki i moćni. Dva sjajna albuma samo su početak za ovaj bend koji ima ogroman potencijal da nam donese još zabave i pozitivnog ludila.