Odlična prog ‘opera’

Za sve kojima Tomas Bodin i nije baš previše zvučno ime, za početak evo nekoliko podataka o njemu. Radi se o vrlo svestranom umjetniku s mnogobrojnim, kako filmskim i kazališnim, tako i glazbenim projektima. Prije svega, ovdje spada njegova ‘uloga’ klavijaturista prog rock benda The Flower Kings, te članstvo u The Swedish Family, lažnom bendu iz sedamdesetih.

“I Am” predstavlja njegov peti po redu uradak, a ujedno i njegov najkompleksniji projekt dosad. Riječ je o konceptualnom albumu koji se sastoji od svega tri pjesme ukupnog trajanja šezdesetak minuta. Vrlo je važna činjenica da je “I Am” prvi od Bodinovih solo albuma koji sadrži vokalne dionice za koje je on osobno napisao tekstove. Sama čast njihovih izvođenja pripala je, moram reći osobi vrlo prikladnog glasa, Anders Jannsonu, dok se kao gostujući vokali javljaju i Pernilla Bodin i Helene Schonning. Ostatak benda čine Jonas Reingold na basu, Marcus Liliequist na bubnjevima, te Jocke JJ Marsh na gitarama (Glenn Hughes).

Što se tematskog dijela tiče, album obrađuje cjelokupnu životnu priču jednog čovjeka, od rođenja pa sve do smrti i moguće reinkarnacije; a same pjesme podijeljene su u nazovimo ih poglavlja, koja se, iako glazbeno neprekinuto povezana, pažljivim slušanjem lako mogu razlučiti. Tako se u pojedinim sekcijama uvelike mogu primijetiti utjecaji ranijeg Emerson, Lake & Palmera, Pink Floyda, David Bowiea, te Genesisa, inače velikih Bodinovih uzora i u prijašnjim radovima.

Sama kompleksnost ove progresivne rock opere može se uvidjeti tek nakon nekoliko vrlo usredotočenih preslušavanja. Ovo djelo nije jedno od onih koje će vam odmah ‘sjesti’ u uho. Nikako. “I Am” će vas povesti na vječan put potrage za spiritualnim odgovorima, za prihvaćanjem i samim bivanjem.