Odlična kompilacija liverpoolskih psihodeličnih kauboja

Liverpoolski bend The Coral u svojim počecima je pokazivao da će to biti veliki bend, jedan od najvećih u britanskoj novijoj povijesti, onoj milenijskoj, nakon 2000. Ipak, svu početnu medijsku pažnju oko sebe nisu iskoristili na pravilan način pa je svaki novi album dočekivan toplo-hladno, točno onako kakvi su oni i bili.

Već na prvom albumu nazvanom po imenu grupe, upiknuli su veliki hit “Dreaming of You” o zaljubljenom balavcu kojeg je odlično interpretirao lider benda James Skelly u zabavnom video broju gdje se on dere iz sveg glasa dok medvjed svira trubu ili vozi bicikl u sobi prepunoj postera raznih ‘starova’.

U toj pjesmi tada vrlo golobradih momaka (prosjek im je bio 19 godina) prepoznali su se mnogi, pa su nove zvijezde bile rođene. Koliko su bili popularni, govori i brza nominacija za Mercury Music Prize.

Nakon uvodnog hit albuma “The Coral”, dogodio se jedan ključan trenutak u karijeri koji je pokazao koliko je tanka linija između genijalnosti i ludila. Skelly, hiperproduktivni autor većine pjesma, odlučio je svega godinu dana nakon prvijenca objaviti novi album “Magic and Medicine”.

Na njemu su se isčitavali prvi problemi, budući da Skelly nije znao procijeniti koje su dobre a koje loše pjesme, pa se vodio niti vodiljom ‘neka fanovi odluče’. Niz odličnih singlova odražavalo je ‘staru slavu’, makar je nekoliko pjesama odstupalo u negativnom smislu.

Da je u to vrijeme Skelly totalno ‘prolupao’, govori i činjenica da je izdao i “Nightfreak and the Sons of Becker” u maloj nakladi svega pola godine nakon “Magic and Medicine” koji uopće nije imao nikakvu promociju i singlove. S tim albumom je počeo i lagani pad The Corala jer je njihova pjesmarica sve više bila ‘pokvarena’ bljedunjavim pjesmicama bez neke snage.

Nakon, u njihovom slučaju, kraće pauze (godina i pol), sredinom 2005. izdaju “The Invisible Invasion” koji je još više produbio jaz između onih početnih dana The Corala prepunih slave i tadašnjih kad se bend uklopio u sivilo britanske glazbe.

Osobno, bilo mi je žalosno gledati kako je jedan potencijalno veliki bend propao zbog vlastite hiperprodukcije u kojoj su dominirale prosječne, da ne kažem slabe pjesme.

Tada se dogodilo uskrsnuće benda, u vrijeme kada više nitko nije očekivao nešto posebno od njih, izdali su vrlo dobar album “Roots & Echoes“. Na njemu se vidi da su ciljano radili na pjesmama, budući da ih je bilo samo 11, a album je došao s razmakom većim od dvije godine u odnosu na prethodnik.

Da bi podsjetili na svoje hitoidne singlove, bilo je vrijeme da se oni svi zajedno skupe i objave, pošto već imaju pet regularnih albuma iza sebe.

Slušajući “Singles Collection“, mnogi bi se mogli pitati kako nisu u samom vrhu današnjeg otočkog indie rocka, zajedno s Franz Ferdinandom, Arctic Monkeysima ili Kaiser Chiefsima jer je ovih 14 skladbi u najmanju ruku intrigantno, zanimljivo, ako ne i odlično.

Pjesme poput “Don’t Think You’re the First“, “Bill McCai“, “Put the Sun Back” ili bilo koja druga s ove kompilacije su pravi dragulji, na njoj nema nekog slabog ili prosječnog momenta, a u cijelu atmosferu se odlično uklopila i nova skladba “Being Somebody Else“.

Kod ovakvih izdanja, uvijek je lijepo zagrebati i na onu drugu stranu, onu koja nije došla do izražaja, s nizom rariteta, b-sideova, live-snimki i slično. Često oni znaju biti čisto sranje, a nekad oni iznenade, kao što je iznenadio i Oasisov “The Masterplan” prije desetak godina (OK, to nije bio isti tip kompilacije, budući da su tamo bili samo b-sideovi dotadašnjih hit singlova).

Taj drugi disk “Singles Collectiona” donosi 19 rariteta od kojih neki dosad još uopće nisu objavljeni. Na njima se može dobro uočiti cijeli kreativni proces The Corala, kako razmišljaju, čime se zabavljaju, budući da su neke pjesme vrlo jednostavne i psihodelične, te se vidi zbog čega nisu regularno objavljene.

Sva sreća je da su se odlučili ovako izdati te stvari, a ne na nekom novom albumu, jer čisto sumnjam da The Coral još ima pravo na pogrešku u očima vjernih fanova.

Kada bih rekao da su ovi dečki mogli i morali više, ne bih bio daleko od istine, a najbolji dokaz za to je ovih 14 predivnih skladbi na ‘best of’ CD-u. Kada upecaš takav niz hitoidnih singlica, trebao bi biti na vrhu, a ne negdje u sredini, boreći se s prosječnim bendovima.

Skelly, kao lider benda, počeo je shvaćati da njegov genij nije uvijek shvaćen, te da treba ponekad smiriti loptu, a ne uvijek glavom u zid. Sa četiri albuma u manje od tri godine, uništio je sve ono lijepo što im se moglo dogoditi.

Mora se priznati da je njegov rukopis jako prepoznatljiv, zabavan, posebno u pogledu kombiniranja klasičnog Merseyside zvuka, s countryem, folkom, psihodelijom i rockom. Na sličan zvuk su se probili i The Zutonsi, a postoji i cijeli niz sličnih bendova koji su pokušali kopirati ‘dobitnu formulu’ The Corala, ali, na svu sreću, bezuspješno.

Karizmu imaju, odlične pjesme također, okusili su slavu i dno, kreativnost u pisanju i dobri koncerti im nikad nisu bili loša strana, pa se nadam da će The Coral ponovno zasjati u punom sjaju, s nizom novih bezvremenskih hitova poput ovih na “Singles Collectionu”, a da to mogu, pokazao je prošlogodišnji “Roots & Echoes“.

Samo da opet ne zabriju i počnu izdavati albume svakih mjesec, dva…